Ovaj visoki uglađeni staklom obloženi neboder u strogom poslovnom centru San Franciska je izgrađen 2009 godine, i pruža dom dobro stojećim stanarima, ali se za sedam godina spustio oko 40 cm i nagnuo ka drugim zgradama 5 cm. U usporedbi sa italijanskim Kosim tornjem u Pisi koji naginje čak skoro 5 metara, to i ne bi bilo toliko značajno da grad nije u zoni opasnosti od zemljotresa. Strukturalni problemi zgrade danas izazivaju strepnju u javnosti koja o njima govori kao o javnom skandalu.
"Situacija je preokrenula i naše živote. Kada su nam u maju rekli da nam je zgrada potonula 40 cm, a istovremeno naginje i 5 cm, i da ne znaju kada će se taj proces zaustaviti, bili smo zapanjeni", priča o problemima vlasnik stana u toj zgradi, Jerry Dodson.
Gradske vlasti i izvođači radova se prepiru oko toga ko je kriv za nastali problem. Kada su je završili, ova zgrada je bila najviši i najluksuzniji stambeni objekat u centru San Franciska, sa unutrašnjim bazenom za plivanje, vježbaonom, sopstvenim vinskim podrumom, restoranom i kućnim kinom, kao i podzemnom garažom od pet katova. Neki stanovi su dostigli cijenu od preko 10 milijuna dolara. Problem je najviše vidljiv u garaži gdje ima dosta uzdužnih pukotina u zidu.
Sa vanjske strane, građevinski radnici su započeli bušenje da bi ustanovili šta je dovelo do poniranja zgrade. Testiranja uzoraka tla mogu potrajati i nekoliko mjeseci.
"Projekcije su predvidjele poniranje do 30 cm, ali zgrada može izdržati i više. Njen strukturalni i seizmički integritet nije narušen. Međutim ona ponire iznad očekivanja te moramo poduzati određene mjere", kaže CJ Johnson, Glasnogovornik firme Millenium Partners.
Zvaničnici u gradu se međutim pitaju zašto o tom problemu ranije nije progovoreno.
"Ovaj dio grada je do prije sto godina bio pod vodom, tek kasnije je napunjen zemljom. Kada se gradi, temelji se moraju spustiti to samog kamenitog dna. Ali smo sada u jeku velikih građevinskih radova u San Francisku, i moramo se uvjeriti da svi poštuju propise", kaže gradski nadzornik Aron Peskin.
Stanovnici zgrade okrivljuju građevinare za koje vjeruju da nisu ispoštovali propis za postavljanje temelja na samo dno tog dijela zaljeva, na dubinu od 73 metra. Njihovu sumnju je donekle potvrdio i inžinjer koga je građevinska tvrtka angažirala za provjeru stabilnosti zgrade. Ali kompanija misli da je izgradnja saobraćajnog tunela i podzemne stanice u tom dijelu grada poremetila stabilnost terena, u što nadzornik grada Aron Peskin baš i ne vjeruje, pa kaže: "U stvarnosti, ova zgrada je tonula oko 2 i po cm godišnje i prije početka radova na izgradnji Trans Bay Terminala".
Ispituje se i težina zgrade jer izgleda da ni ona nije u skladu sa propisima, i ne odgovara uslovima nedovoljno stabilnog tla. Ljudi su zabrinuti, neki se žale da noću ne spavaju dobro, druge brine eventualni zemljotres koji će po njima još teže pogoditi zgradu koja već i sama naginje. Vlasnici stanova za sad ipak mogu uživati u izvanrednoj lokaciji i prelijepom pogledu iz svojih prozora, i da se nadaju da neće biti zemljotresa, a da će njihov "krivi toranj" da preživi.
