Kada je Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) prije dvije godine tražio od Tužilaštva BiH dokumentaciju o okončanim predmetima za krivična djela protiv službene dužnosti, dobio je negativan odgovor uz obrazloženje da ne postoji javni interes.
Odlučili su podnijeti tužbu Sudu BiH. U međuvremenu, te podatke su dobili od Suda BiH, a koji je nedavno i presudio u njihovu korist. U presudi je obrazloženo da je riječ o podacima od javnog značaja.
Povodom 28. septembra, Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama, TI BiH je organizovao konferenciju „Pristup informacijama i otvoreni podaci“.
„Vi se morate boriti sa javnim organima, institucijama tako što im šaljete zahtjeve za pristup informacijama, pa će oni odgovoriti ili neće odgovoriti“, kaže Aleksandra Martinović, iz TI BiH.
Navodi da je „osjetljive“ informacije izrazito teško dobiti od javnih institucija i preduzeća.
„To su po pravilu informacije koje se tiču trošenja javnog novca, kao što su budžeti, kao što su informacije o javnim nabavkama, o privatizaciji, informacije o donacijama, o subvencijama i tako dalje“, pojašnjava ona.
U aprilu ove godine TI BiH je započeo istraživanje o dostupnosti informacija u javnim preduzećima u BiH. Obuhvatili su 371 preduzeće, a zatraženi su ugovori o javnim nabavkama, kopije pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kao i spisak zaposlenih.
Rezultat je da oko 66 posto preduzeća nije dostavilo odgovor predviđen Zakonom o slobodi pristupa informacijama, nakon čega su upućene urgencije i žalbe.
TI BiH navodi da 55 preduzeća uopšte nije postupilo po zahtjevu, a što „ukazuje na izbjegavanje dostave tražene informacije i svjesno onemogućuvanje tražiocu informacija da eventualno pobija odbijajuću odluku“. Podnijeli su 39 tužbi.
Stanojla Mandić, zamjenica Povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštite podataka o ličnosti u Srbiji i učesnica konferencije, kaže da u Srbiji povjerenik mora intervenisati kod institucija i preduzeća za dostavljanje informacija. Razlozi koji se navode prilikom odbijanja, pojašnjava ona, obično su pozivanje na povjerljivost dokumenta, te povreda privatnosti.
„Često se pozivaju i na zloupotrebu što je nedopustivo“, dodala je Mandić.
Dino Jahić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kaže za Glas Amerike da institucije u Srbiji često odbijaju dostaviti „škakljive ili barem one misle da su škaljive“ informacije poput ugovora, podataka o funkcionerima i slično.
Povjerenik za informacije, pojašnjava on, izriče novčane kazne u slučaju kada, nakon što utvrdi da je novinar ili građanin u pravu, institucije i dalje odbijaju dostaviti tražene podatke.
„Neke od institucija radije plaćaju kazne nego što dostavljaju informacije. A to im se na neki način i isplati, jer kazne nisu visoke i plaćaju se javnim novcem“, kaže Jahić.
