Evropska organizacija za nuklearna istraživanja, CERN, u Švicarskoj, vraća u puni rad najjači ubrzivač čestica u svijetu, koji će početi davati naučnicima šest puta više podataka nego ranije. S povratkom superakceleratora LHC u rad, najveći američki laboratorij za fiziku čestica, Fermilab, nestrpljivo čeka razvoj događaja oko jednog uzbudljivog otkrića do kojeg se došlo u CERN-u. Više iz Fermilaba - Kane Farabaugh.
Ne može se vidjeti prostim okom, a zahtijeva moć najveće i najsloženije mašine u svijetu da bi bilo otkriveno. Pa ipak, to bi moglo promijeniti razumijevanje poznatog svijeta fizike.
Za sada, to je samo - 'izbočina'.
"U fizici čestica, izbočina je kada na glatkoj krivulji podataka - što je ono što očekujete! - vidite nešto što malo iskoči, mala izbočina na glatkoj liniji. To često pokazuje da ste možda došli do nekog otkrića," kaže Don Lincoln, jedan od stotina naučnika u Fermilabu, u Chicagu, koji razmatraju podatke CERN-ovog superakceleratora. "Od oko 1964, zamislili smo seriju teorija koje, uzete zajedno, nazivamo Standardnim modelom fizike čestica. Njime možemo objasniti sve podatke do kojih smo došli. Međutim, ne možemo objasniti ovu 'izbočinu'."
Što znači da bi ova 'izbočina' mogla predstavljati novu čestivu, ranije nepoznatu naučnicima. "Ako je to stvarno, onda je to vjerojatno najveće otkriće u zadnjih pola stoljeća," kaže Lincoln.
U Fermilabu se nalazi akcelerator Tevatron, nekada najveći superprovodnički supersudarač u svijetu. Premda sada ne radi, zasjenjen CERN-ovim LHC-om, Fermilab je i dalje u vrhu fizike čestica.
Nigel Lockyer, direktor Fermilaba: "Mi njihovom stroju donosimo određeno znanje i iskustvo jer smo mi počeli sa superprovodničkim strojem. Dakle, mi dajemo upotrebljivo znanje."
Direktor Fermilaba kaže da je fizika čestica sada više globalni poduhvat. "U novoj smo eri odnosa između CERN-a i Fermilaba, ili između Sjedinjenih Država i Evrope, ispreplećući naše programe fizike čestica."
Ono što pomaže tom ispreplitanju su tehnološke napretci i globalna suradnja koji naučnicima u Fermilabu omogućuju da izdaleka prate i analiziraju podatke koje donosi LHC superakcelerator, udaljen 7 hiljada kilometara od njih.
A, kod najnovijeg potencijalnog otkrića, kaže Lincoln, postoje dva objašnjenja. "Jedno je da se radi o slučajnoj statističkoj fluktuaciji koja će nestati s više podataka. Međutim, mnogo uzbudljivija mogućnost je da, ako je to stvarno, onda je to nešto fascinantno što će iznova ispisati naše razumijevanje svijeta."
S povratkom LHC-a u rad, naučnici se nadaju objašnjenju 'izbočine' - da li je to nova čestica ili samo nešto statistički zanemarljivo na putu boljeg razumijevanja Standardnog modela fizike.
