Po američkom kongresmenu, Donu Beyeru, članu Zajedničkog odbora za privredu i Odbora za prirodne resurse Predstavničkog doma, postoji nada u borbi protiv posledica rapidnog zagrijavanja planete.
"U poslednjih sedam godine Sjedinjene države su uradile više nego bilo koja druga zemlja u smanjivanju emisije ugljen dioksida. Mnogo zemalja širom svijeta takođe rade na tome. Što se tiče pariških razgovora, ja sam optimista. Čak i veliki nuklearni zagađivači poput Kine i Indije su voljni pripremiti plan." - kaže kongresmen Beyer.
Ali i nadalje ostaje otvoreno pitanje pomoći u finansiranju izgradnje održivih izvora energije u zemljama u razvoju. Profesorica Univerziteta George Mason, Mona Sarfaty vidi moguće rješenje na sledeći način: "Tokom poslednjih deset godina došlo je do ogromnog povećanje fotonaponskih ćelija u solarnim panelima i to mnogo brže nego što je iko očekivao. Proizvodnja solarne energije u nekim mjestima je danas jeftinija od proizvodnje drugih tipova energije. Ostaje nam samo da nađemo načina za prijenos te jeftino proizvedene solarne energije da bi i druga područja mogla upotrijebiti te trenutno postojeće obnovljive izvore , bilo da je riječ o suncu ili vjetru."- kaže profesorica Sarfaty.
Istovremeno, finansiranje siromašnijih zemalja u vidu pomoći za smanjenje emisije stakleničkih gasova i za ublažavanje posljedica globalnog zagrijavanja je još uvijek jedna od najvećih prepreka.
Aliya Hag iz Vijeća za zaštitu prirodnih resursa dobro zna da se do rezultata ne dolazi preko noći. Njeno je mišljenje je sledeće: "Kad govorimo u utjecajima klime, zemlje u razvoju su najranjivije. Njima je neophodna pomoć industrijalizovanog dijela svijeta koji je u najvećoj mjeri i bio odgovoran za zagađivanje i za zagrijavanje danas. Ali to ne znači da zemlje u razvoju ne trebaju smanjiti svoju emisiju već danas. Moramo dakle naći načina za mobilizaciju dovoljnih finansijskih sredstava za njih da bi mogle razviti otpornost i pripremiti se za klimatske utjecaje koji su već postali dio sistema."
Međutim, šansa za postizanje sveobuhvatnog sporazuma u Parizu ostaje i nadalje neizvjesna.
