Prije osam godina, naučnici su tada najnovijom genskom terapijom povratili vid osobama koje su bile slijepe od rođenja. Sada, istraživanja pokazuju da su s vremenom ti pacijenti razvili nove veze u mozgu kao posljedicu svoje nove sposobnosti da vide.
Povrat vida popravkom tkiva u očima rezultira stvaranjem novih veza u vidnim putevima mozga, ustanovljeno je jednom novom studijom. U kliničkom pokusu, 2007. godine, dr. Jean Bennett, oftalmolog pri Univerzitetu Pennsylvanije, koristila je gensku terapiju kako bi preokrenula sljepoću u jednom oku svojih slijepih pacijenata.
DR. JEAN BENNETT, OFTALMOLOG, UNIVERZITET PENNSYLVANIJE: “Djeca u našoj studiji su držala roditelje za ruku, a, nakon intervencije, mogla su, recimo, voziti bicikl do kuće svojih prijatelja i baviti se sportom. To je bila ogromna promjena.”
DR. MANZAR ASHTARI, RADIOLOG, UNIVERZITET PENNSYLVANIJE: “Činilo mi se da tako dramatična promjena od ‘ne vidim’ do ‘vidim’ mora rezultirati učincima na mozgu. Mislila sam, pogledajmo ima li kakvih razlika u mozgu.”
Dr. Ashtari radi s doktoricom Bennett I vidjela je priliku da istraži ulogu mozga iza sposobnosti oka da vidi. I tako, dvije godine nakon zahvata, ona je skenirala mozgove deset pacijenata da pogleda na puteve u mozgu od oka do vidnog korteksa, koji obrađuje vid. Usporedila je tretirano oko s onim na kojemu ništa nije bilo učinjeno, te, također, skenirala i oči osoba s normalnim vidom.
“Moždani put koji je išao od tretiranog oka izgledao je vrlo slično onome osoba s normalnim vidom. Drugi put, koji je vodio od netretiranog oka, bio je vrlo tanak, slab I nije izgledao normalno.”
Nakon što su završile svoju studiju, objavljenu u časopisu Science Translational Medicine, provele su gensku terapiju na drugom oku scojih pacijenata.
Ashtari kaže da je rezultat bio zapanjujući. “Kao da je mozak iz stanja potpuno mirnoće odjednom bio obasjan sunce, takva intenzivna aktivnost. Fantastično!”
Studije na mačkama I majmunima pokazale su da su njihovi mozgovi sposobni da stvore nove veze nakon obnove vida. Ali, ovo je prva studija koja pokazuje takvu plastičnost ljudskog mozga.
Ashtari I Bennett su bile iznenađene što su takve promjene vidjele I kod pacijenta starog 45 godina, s obzirom da se ta dob smatrala previse odmaklom za regneraciju moždanih puteva. Cheri Wiggs, ekspert za neuroznanost o oku, koja nije bila uključena u studiju, kaže da taj nalaz otvara nova polja istraživanja.
DR. CHERI WIGGS, NACIONALNI OČNI INSTITUT: “Mislim da su neka od pitanja o plastičnosti mozga tokom starenja upravo ona kojima se nauka sada bavi: kako se može pomaknuti granica plastičnosti mozga sve kasnije u životu.”
Odgovor je, kako izgleda, da mozak reagira i preoblikuje se u skladu s onim što oko vidi čak i kasnije u životu.
