Europska unija, kojoj je 65 godina, temeljena je na obećanju mira i prosperiteta. Nitko u vrijeme njena osnivanja nije mogao predvidjeti da će nezaposlenost u Grčkoj i Španjolskoj jednog dana dostići 25 posto i trajati toliko vremena. Ili da će stranke tvrdokorne političke desnice ili ljevice postati većinski akteri. Nova svakodnevica u Europi očituje se u ekonomskoj stagnaciji i političkim neredima, nečem što je malo tko mogao predvdjeti.
Mnogi stručnjaci tvrde da globalna financijska kriza započeta 2008.-e godine i dalje vlada u Europi. Adriano Bosoni analitičar je pri globalnoj kompaniji za financijske prognoze i izvješćivanja Strategic Forecasting, Inc., poznatijoj kao ''Stratfor:''
''Ono što je počelo kao financijska kriza razvilo se u krizu nezaposlenosti, a mjere štednje koje su primijenile vlade diljem Europe stvorile su jaz između glasača i tradicionalne elite. To objašnjava pojavu stranaka euro-skeptika, nacionalista i prosvjednika koje kritiziraju i mjere štednje predložene od Brisela i političke stranke koje ih podržavaju u većini europskih zemalja.''
Prosperitet je bio ljepilo koje je Europu držalo zajedno - bez njega kontinent će se raspasti, kaže Bosoni. On tvrdi da je ključni problem pitanje na koji način pokrenuti posustale europske ekonomije: ulaganjima ili nametanjem reformi i mjera štednje:
''Neke zemlje smatraju da bi trebalo trošiti i ulagati više kako bi dolazilo više novca u sistem, što podržavaju Italija i Francuska. No, s druge strane, neke zemlje kažu 'Ne, prvo treba primijeniti strukturne ekonomske reforme, a onda dozvoliti veće trošenje.' A taj je stav zauzela Njemačka.''
Zapravo, europska je ekonomije postala ''germanizirana'' - tvrdi Clyde Prestowitz, osnivatelj i direktor Instituta za ekonomsku strategiju sa sjedištem u Washingtonu:
''Cijela je Europa pod pritiskom da ostvari rast na temelju izvoza zbog velikog iznosa duga i zbog toga što Njemačka neće pristati na financiranje sve većeg duga.''
Dok su dugovanja i mjere štednje glavni problemi u južnoj Europi, u raspravama na Sjeveru dominira imigracija, kaže Adriano Bosoni:
''Oni su protiv imigracije, bilo da se radi o tražiteljima azila i izbjeglicama iz Sirije i afričkih zemalja ili o useljenicima koji dolaze iz bivše istočne Europe, poput Poljske, Rumunjske i Bugarske. Takvu situaciju vidimo u Švedskoj, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.''
Europske temelje također su uzdrmali pokreti za otcjepljenje u Škotskoj i Španjolskoj. Ali Prestowitz kaže da još više od toga zabrinjava mogući referendum u Britaniji o članstvu u Europskoj uniji koji će se raspisati za dvije godine, a koji je predložio premijer David Cameron. Clyde Prestowitz je rekao:
''Ishod referendum mogao bi biti protiv Europske unije, u kojem slučaju bi premijer Cameron ubrzao britanski istup iz Europske unije. A on je čelnik većinske stranke u Velikoj Britaniji.''
Ove godine, izbori će se održati u Grčkoj, Britaniji, Španjolskoj, Poljskoj, Danskoj, Finskoj, Portugalu i Estoniji. Većina analitičara slaže se da bi rezultati izbora u tim zemljama mogli još više nagrizati glavne odredbe na kojima je zasnovana Europska unija.
