Mnogi ljudi širom Sjedinjenih država 2 jula obilježavaju 50-tu godišnjicu od ozakonjivanja akta o građanskim pravima iz 1964. To je zakon kojim je zabranjena diskriminacija na osnovu rase, i kojim je okončana rasna segregacija u školama, na radnom mjestu i javnim mjestima. Zakon je odobren nakon godina prosvjeda za građanska prava u kojima su mnogi izgubili život. Novinar Glasa Amerike Chris Simkins nam predstavlja dvije žene koje su bile u prvim linijama prosvjednog pokreta koji je zauvijek izmijenio Ameriku.
Milioni ljudi su se pridružili marševima širom zemlje kako bi zahtijevali jednaka prava. NJih je 60-tih godina prošlog vijeka predvodio Martin Luther King. To je cilj koji je prije više od 50 godina spojio Dorie Ladner i Joan Mulholland, koje su se upoznale u rasno podjeljenom Missisipiju. To je bilo prvo iskustvo za Dorie--suradnja sa ženom bjelkinjom u pokretu za građanska prava.
Ona nije bila zainteresirana samo za pozive mog naroda, već i svog naroda. Nastojali smo izbrisati zlu segregaciju koja nam je svima smetala. To mi je bilo divno i prihvatila sam je, priča Dorie Ladner, pionirka u pokretu za građanska prava.
Joan i Dorie su boravile u istom kompleksu spavaonica na koledžu Tugaloo u Jacksonu u Missisipiju, i tamo su sudjelovale u prosvjedima za građanska prava. Joan je dva puta bila uhapšena zbog svojih akcija, ali je to nije zaustavilo.
U crkvi sam naučila da se prema drugima treba odnositi onako kako bi ste željeli da se drugi odnose prema vama, a u srednjoj školi smo morali napamet naučiti deklaraciju nezavisnosti, u kojoj se kaže da su svi ljudi stvoreni jednaki, kaže Joan Mulholland.
Njih dvije su sudjelovale u maršu u Washingtonu 1963. Manje od mjesec dana nakon toga, četiri djevojčice crnkinje su ubijene u rasno motiviranom bombaškom napadu na crkvu u Birminghamu u Alabami. Obje žene su prisustvovale njihovoj sahrani.
To je imalo dubok utjecaj na mene i učinilo je da postanem odlučnija u svom nastojanju da iskorjenim to zlo koje je zahvatilo naše društvo, kaže Dorie Ladner.
Više od pet decenija nakon toga, njih dvije dijele svoja iskustva sa mlađim generacijama širom zemlje. One kažu da je jedan od najponosnijih trenutaka za njih bio kada je predsjednik Lyndon Johsnon 1964 potpisao zakon o građanskim pravima kojim je zabranjena diskriminacija i okončana rasna segregacija.
Studenti su izašli na ulice, a advokati u sudnice. A mediji su to iznijeli u svijet, kaže Joan.
Odobravanje zakona o građanskim pravima je jedna od stvari za koju smo se borili i koja je dovela do nove ere, do velike društvene promjene. Dovela je do promjene u zakonima u zemlji, do promjene stava ljudi, kaže Dorie.
Dorie i Joan kažu da će, usprkos različitom porijeklu, uvijek dijeliti istu specijalnu vezu, onu koja je preživjela borbe i pobjede pokreta za građanska prava.
