Razlika između količine energije koju planeta Zemlja prima od Sunca i energije koju zrači natrag u svemir određuje da li se klima zagrijava ili hladi. Za sada, nitko ne može točno izmjeriti tu temperaturnu razliku, ali naučnici Laboratorije za primijenjenu fiziku Univerziteta Johns Hopkins namjeravaju to učiniti uz pomoć čitavog niza malih, jeftinih satelita nazvanih 'cubesats'.
'Cubesat' nije puno veći od vekne kruha, ali pruža tijesan, no dovoljno velik prostor za niz senzora i instrumenata. Naučna dostignuća posljednje decenije omogućila su izgradnju jeftinijih i laganijih satelita koji ipak mogu nositi svu opremu mnogo veće letjelice - komunikacije, navigaciju, baterije, kao i sve ostalo što im treba za predviđenu misiju.
Laboratorija za primijenjenu fiziku poslala je u osbitu dva 'cubesata' i oni se pokazuju toliko korisni za više svrha da se planiraju daljnja lansiranja.
Bill Swartz vodi projekt RAVAN koji će 'cubesatove' koristiti za bolje prognoziranje klimatskih promjena na Zemlji. "Koristili bismo ih za mjerenje male razlike između energije koja dolazi do Zemlje i one koja se emitira i reflektira natrag u svemira, a koja će određivati buduću klimu."
Swartz kaže da će glavni senzor, nazvan radiometar, biti napravljen od jednog od najcrnjih materijala koje znamo - ugljičnih nanocjevčica. "Jedna od dobrih strana te tehnologije je da je jako crna a nama za mjerenje emitiranog ili reflektiranog zračenja treba jako, jako crni materijal."
Prvi 'cubesat' projekta RAVAN bit će lansiran sljedeće godine da bi se vidjelo kako naprava od nanocjevčica funkcionira. "Nadamo se da ćemo u sljedećih nekoliko godina pojačati - da tako kažemo - tehničku spremnost apsorbera od nanocjevčica koji se koristi u satelitu, a i neke druge ključne elemente te tehnologije. A tada bi to bilo spremno za buduće misije."
Prvi satelit će biti postavljen između 550 i 750 kilometara iznad Zemlje, što će mu omogućiti da osmatra čitavu planetu. Kasnije, konstelacija od 30 do 40 'cubesatova' registrirat će zračenje sa svih točaka na Zemlji, i dnevnu i noćnu stranu, i tako pomoći odgovoriti na pitanje koje nas sve pogađa: kakva je dugoročna budućnost klime naše planete?
'Cubesat' nije puno veći od vekne kruha, ali pruža tijesan, no dovoljno velik prostor za niz senzora i instrumenata. Naučna dostignuća posljednje decenije omogućila su izgradnju jeftinijih i laganijih satelita koji ipak mogu nositi svu opremu mnogo veće letjelice - komunikacije, navigaciju, baterije, kao i sve ostalo što im treba za predviđenu misiju.
Laboratorija za primijenjenu fiziku poslala je u osbitu dva 'cubesata' i oni se pokazuju toliko korisni za više svrha da se planiraju daljnja lansiranja.
Bill Swartz vodi projekt RAVAN koji će 'cubesatove' koristiti za bolje prognoziranje klimatskih promjena na Zemlji. "Koristili bismo ih za mjerenje male razlike između energije koja dolazi do Zemlje i one koja se emitira i reflektira natrag u svemira, a koja će određivati buduću klimu."
Swartz kaže da će glavni senzor, nazvan radiometar, biti napravljen od jednog od najcrnjih materijala koje znamo - ugljičnih nanocjevčica. "Jedna od dobrih strana te tehnologije je da je jako crna a nama za mjerenje emitiranog ili reflektiranog zračenja treba jako, jako crni materijal."
Prvi 'cubesat' projekta RAVAN bit će lansiran sljedeće godine da bi se vidjelo kako naprava od nanocjevčica funkcionira. "Nadamo se da ćemo u sljedećih nekoliko godina pojačati - da tako kažemo - tehničku spremnost apsorbera od nanocjevčica koji se koristi u satelitu, a i neke druge ključne elemente te tehnologije. A tada bi to bilo spremno za buduće misije."
Prvi satelit će biti postavljen između 550 i 750 kilometara iznad Zemlje, što će mu omogućiti da osmatra čitavu planetu. Kasnije, konstelacija od 30 do 40 'cubesatova' registrirat će zračenje sa svih točaka na Zemlji, i dnevnu i noćnu stranu, i tako pomoći odgovoriti na pitanje koje nas sve pogađa: kakva je dugoročna budućnost klime naše planete?
