Broj nezaposlenih u BiH je svakim danom sve veći, i trenutno preko pola miliona ljudi traga za poslom. Situaciju pogoršava činjenica da zbog privredne krize veliki broj radnika, koji su pronašli posao u drugim zemljama regije, tamo dobija otkaze. U Sloveniji je tako najmanje 3.000 radnika iz BiH dobilo otkaze od početka 2012. godine. Sa ovom zemljom postoji i višegodišnji problem neriješenih prava iz radnog odnosa za radnike koji su morali napustiti Sloveniju, a nisu dobili zarađene plate.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Slovenije, koje iznosi Mateja Uršič, od oko 3.500 radnika, koliko je evidentirano iz BiH, većina njih, odnosno oko 3.000, dobilo je otkaze u prvih sedam mjeseci ove godine.
“Zbog privredne krize došlo je do otpuštanja kako domaćih tako i stranih radnika. Razlog za otpuštanje 1.536 radnika je istek ugovora na određeno vrijeme. Zbog toga što su firme ugašene bez posla su ostale 54 osobe, a nakon stečaja preduzeća otkaze je dobilo 255 ljudi, dok je tehnološkim viškom proglašeno oko 950 radnika”, navodi Uršič.
Prema trenutno važećem Sporazumu o socijalnom osiguranja između BiH i Slovenije od prije nekoliko mjeseci, radnici koji ostaju bez posla, a imaju ispunjene uslove, mogu dobiti novčanu naknadu za nezaposlenost. U junu ove godine tu naknadu je primalo oko 1.700 radnika iz BiH. Međutim, dvije zemlje još uvijek nemaju sporazum o zapošljavanju, što potvrđuje Boris Pupić, iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
„Taj sporazum je ratificiran u našem parlamentu, međutim još uvijek nije u slovenačkom, i to je jedina prepreka da on stupi na snagu. Razlog zašto se to još nije desilo jeste upravo ova ekonomska kriza i porast nezaposlenosti u Sloveniji, tako da je njihova vlada pod pritiskom sindikata i zbog toga se malo odugovlači s ovim sporazumom. Međutim, on će sigurno biti ratificiran. Slovenija se tradicionalno oslanja na radnike iz BiH“, rekao je Pupić.
Prema evidencijama entitetskih zavoda za zapošljavanje, oko 1.000 radnika koji su ostali bez posla u Sloveniji, prijavljeno je nadležnim bh. službama za zapošljavanje. Bivši radnik u Sloveniji Besim Hasančević ipak upozorava:
„Od Nove godine naovamo veliki broj ljudi vratio se u Bosnu, a jedan broj ljudi ima koji se ni u Bosni nije prijavio na zavode, tako da ih nema nigdje u evidenciji.“
Čemu se mogu nadati bh. radnici kojima je Slovenija oduvijek bila najbliža “obećana zemlja”?
„Iz dana u dan, kad odete u Sloveniju i otvorite novine, vidjećete propale firme u kojima su 99 posto Bosanci. Sve firme u kojima su grupisani Bosanci su dovedene do stečaja i do propadanja - i Bosanci se šalju kući kao zasad nepotrebna radna snaga, koja će im biti potrebna opet“, kaže Esad Kapić, iz organizacije “Nevidljivi radnici svijeta”, podružnica u Cazinu.
Dugi spiskovi nezaposlenih
Andrej Kurnik, iz udruženja ''Nevidljivi radnici svijeta'', koji je angažovan na pomoći radnicima iz BiH u Sloveniji, o situaciji u svojoj zemlji navodi:
„Sigurno se ovdje događaju velike promjene. U Sloveniji se srušio građevinski sektor, koji jeste u velikoj mjeri zapošljavo i strane radnike. To ne znači da migrantskih radnika više nema - i ne ide se toliko da bi se zatvorile granice za migrantske radnike.“
Kurnik upozorava na diskriminaciju prema radnicima koji su ostavili godine rada i zdravlja u Sloveniji prije nego što je snagu stupio Sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i Slovenije (u septembru 2011).
„Ta prijašnja generacija radnika koji su radili na građevini itd., je u biti bila stvarno pokradena. Poslodavci im duguju mjesece plata itd“, navodi on.
Upravo zbog neostvarivanja osnovnih prava, a posebno izbjegavanja isplate zarađenih plata, u više gradova u BiH održavani su protestni skupovi.
„Nije bilo plata. Nekada da 200 maraka, nekada da 300, kako kada. A više puta ne da ništa“, kaže Smail Duraković iz Banja Luke.
„Dva mjeseca smo radili. Pošto od firme imamo jedan obrok kada radimo, tako da smo radili dva mjeseca za taj obrok“, navodi Banjalučanin Milenko Jošić, a njegov sugrađanin Husein Keranović ističe:
„Napustio sam jer nisam mogao više izdržati - jer trebaju pare i za kući nositi i za gore preživljavati, a nije bilo.“
Spiskovi nezaposlenih postaju sve duži.
„U junu je broj nezaposlenih bio veći nego u istom periodu 2011. godine za 12.115 lica“, navodi Adnan Delić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
O tome mogu li bh. politički lideri izmijeniti postojeću sliku i na listu prioriteta staviti zapošljavanje, ekonomski analitičar Zlatko Hurtić kaže:
„Logika naše politike jeste da se izbori dobijaju ne otvaranjem radnih mjesta nego dodjelom penzija i davanjem socijalne zaštite. To je bilo do sada, a mislim da i u ovom periodu dominira ista, da se ljudi u strukturama vlasti vrlo malo bave ekonomijom, a još manje oni koji unapređuju poslovnu klimu kako bi privatni sektor rastao, kako bi rasla zaposlenost. Mi imamo potpuno obrnut proces i privreda se i dalje opterećuje.“
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Slovenije, koje iznosi Mateja Uršič, od oko 3.500 radnika, koliko je evidentirano iz BiH, većina njih, odnosno oko 3.000, dobilo je otkaze u prvih sedam mjeseci ove godine.
“Zbog privredne krize došlo je do otpuštanja kako domaćih tako i stranih radnika. Razlog za otpuštanje 1.536 radnika je istek ugovora na određeno vrijeme. Zbog toga što su firme ugašene bez posla su ostale 54 osobe, a nakon stečaja preduzeća otkaze je dobilo 255 ljudi, dok je tehnološkim viškom proglašeno oko 950 radnika”, navodi Uršič.
Prema trenutno važećem Sporazumu o socijalnom osiguranja između BiH i Slovenije od prije nekoliko mjeseci, radnici koji ostaju bez posla, a imaju ispunjene uslove, mogu dobiti novčanu naknadu za nezaposlenost. U junu ove godine tu naknadu je primalo oko 1.700 radnika iz BiH. Međutim, dvije zemlje još uvijek nemaju sporazum o zapošljavanju, što potvrđuje Boris Pupić, iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
„Taj sporazum je ratificiran u našem parlamentu, međutim još uvijek nije u slovenačkom, i to je jedina prepreka da on stupi na snagu. Razlog zašto se to još nije desilo jeste upravo ova ekonomska kriza i porast nezaposlenosti u Sloveniji, tako da je njihova vlada pod pritiskom sindikata i zbog toga se malo odugovlači s ovim sporazumom. Međutim, on će sigurno biti ratificiran. Slovenija se tradicionalno oslanja na radnike iz BiH“, rekao je Pupić.
Prema evidencijama entitetskih zavoda za zapošljavanje, oko 1.000 radnika koji su ostali bez posla u Sloveniji, prijavljeno je nadležnim bh. službama za zapošljavanje. Bivši radnik u Sloveniji Besim Hasančević ipak upozorava:
„Od Nove godine naovamo veliki broj ljudi vratio se u Bosnu, a jedan broj ljudi ima koji se ni u Bosni nije prijavio na zavode, tako da ih nema nigdje u evidenciji.“
Čemu se mogu nadati bh. radnici kojima je Slovenija oduvijek bila najbliža “obećana zemlja”?
„Iz dana u dan, kad odete u Sloveniju i otvorite novine, vidjećete propale firme u kojima su 99 posto Bosanci. Sve firme u kojima su grupisani Bosanci su dovedene do stečaja i do propadanja - i Bosanci se šalju kući kao zasad nepotrebna radna snaga, koja će im biti potrebna opet“, kaže Esad Kapić, iz organizacije “Nevidljivi radnici svijeta”, podružnica u Cazinu.
Dugi spiskovi nezaposlenih
Andrej Kurnik, iz udruženja ''Nevidljivi radnici svijeta'', koji je angažovan na pomoći radnicima iz BiH u Sloveniji, o situaciji u svojoj zemlji navodi:
„Sigurno se ovdje događaju velike promjene. U Sloveniji se srušio građevinski sektor, koji jeste u velikoj mjeri zapošljavo i strane radnike. To ne znači da migrantskih radnika više nema - i ne ide se toliko da bi se zatvorile granice za migrantske radnike.“
Kurnik upozorava na diskriminaciju prema radnicima koji su ostavili godine rada i zdravlja u Sloveniji prije nego što je snagu stupio Sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i Slovenije (u septembru 2011).
„Ta prijašnja generacija radnika koji su radili na građevini itd., je u biti bila stvarno pokradena. Poslodavci im duguju mjesece plata itd“, navodi on.
Upravo zbog neostvarivanja osnovnih prava, a posebno izbjegavanja isplate zarađenih plata, u više gradova u BiH održavani su protestni skupovi.
„Nije bilo plata. Nekada da 200 maraka, nekada da 300, kako kada. A više puta ne da ništa“, kaže Smail Duraković iz Banja Luke.
„Dva mjeseca smo radili. Pošto od firme imamo jedan obrok kada radimo, tako da smo radili dva mjeseca za taj obrok“, navodi Banjalučanin Milenko Jošić, a njegov sugrađanin Husein Keranović ističe:
„Napustio sam jer nisam mogao više izdržati - jer trebaju pare i za kući nositi i za gore preživljavati, a nije bilo.“
Spiskovi nezaposlenih postaju sve duži.
„U junu je broj nezaposlenih bio veći nego u istom periodu 2011. godine za 12.115 lica“, navodi Adnan Delić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
O tome mogu li bh. politički lideri izmijeniti postojeću sliku i na listu prioriteta staviti zapošljavanje, ekonomski analitičar Zlatko Hurtić kaže:
„Logika naše politike jeste da se izbori dobijaju ne otvaranjem radnih mjesta nego dodjelom penzija i davanjem socijalne zaštite. To je bilo do sada, a mislim da i u ovom periodu dominira ista, da se ljudi u strukturama vlasti vrlo malo bave ekonomijom, a još manje oni koji unapređuju poslovnu klimu kako bi privatni sektor rastao, kako bi rasla zaposlenost. Mi imamo potpuno obrnut proces i privreda se i dalje opterećuje.“
| Preuzeto od "RSE" |
