U jednom od osiromašenih predgrađa grčke luke Pirej, ekonomski brodolom izaziva humanitarnu krizu, upozoravaju humanitarni radnici. Većina stanovnika Perame je nezaposlena i mnogi nisu u stanju osigurati sebi ni osnovnu zdravstvenu njegu.
Zahrđala korita na dokovima su prvi znak propasti ovog gradića. Brodogradnja i održavanje brodova - žila kucavica Perame - doživjeli su propast. Panajotis Karajanakis je predsjednik sindikata lučkih radnika: „Ovih dana, situacija ovdje u brodogradilištu je tragična. Nezaposlenost dostiže 90 posto. Ništa se ne radi da se pogoni moderniziraju i prilagode potrebama industrije.“
Glavni dio lučkih operacija u Pireju - jednoj od najprometnijih luka u Evropi - prodat je kineskoj kompaniji „Kosko“. Ipak, Karajanakis kaže da radnici ne okrivljuju Kineze: „Naš problem nije to što Kina provodi transportnu pomorsku politiku nego činjenica da Grčka vlada to ne radi. Imamo mogućnost, s obzirom da imamo tako veliku flotu, da razvijamo industriju i unaprijeđujemo je. To se, medjutim, ne događa zbog nedostatka političke volje.“
U spletu ulica koje vode od pristaništa, smještena je klinika za hitnu pomoć. Kliniku vodi grčki ogranak organizacije „Ljekari svijeta“ - humanitarne agencije koja je aktivnija u ratnim zonama i područjima na kojima vlada glad. Doktorica Meropi Manteu dobrovoljno radi u toj klinici: „Najveći problem je kada su u pitanju djeca, djeca kojoj je nedostupna vakcinacija i ne mogu dobiti medicinsku njegu. Drugi veliki problem su pacijenti koji su nedavno ostali bez zdravstvenog osiguranja. Oni dobijaju recepte, ali više ne mogu platiti lijekove.“
Među pacijentima je izbila rasprava o tome koje kriv za situaciju u Perami. „Nezaposlena sam od 2008. Tragam za poslom kao pas, ali ne mogu ništa da nađem. Čak bih čistila toalete, ali ne mogu da nađem ni to. Radila bih to zbog unuka, koji gladuju,“ kaže jedna žena.
U svojoj maloj kući, Spiridula Firlemi pokušava njegovati svog tromjesečnog sina. Strop joj propada. Njen suprug, vodoinstalater, tri godine nije imao pristojan posao. „Sada je stigao račun za struju, 1250 eura. Ukinut će nam struju. Vidjećemo, možda ću moći dobiti struju od komšije. Ne mogu držati bebu u hladnom.“
Ovo je zajednica koja osjeća da je napuštena - bez posla i bez nade. Ljekari iz humanitarne agencije „Ljekari svijeta“ upozoravaju da je to početak humanitarne krize - unutar granica Evropske unije.
Zahrđala korita na dokovima su prvi znak propasti ovog gradića. Brodogradnja i održavanje brodova - žila kucavica Perame - doživjeli su propast. Panajotis Karajanakis je predsjednik sindikata lučkih radnika: „Ovih dana, situacija ovdje u brodogradilištu je tragična. Nezaposlenost dostiže 90 posto. Ništa se ne radi da se pogoni moderniziraju i prilagode potrebama industrije.“
Glavni dio lučkih operacija u Pireju - jednoj od najprometnijih luka u Evropi - prodat je kineskoj kompaniji „Kosko“. Ipak, Karajanakis kaže da radnici ne okrivljuju Kineze: „Naš problem nije to što Kina provodi transportnu pomorsku politiku nego činjenica da Grčka vlada to ne radi. Imamo mogućnost, s obzirom da imamo tako veliku flotu, da razvijamo industriju i unaprijeđujemo je. To se, medjutim, ne događa zbog nedostatka političke volje.“
U spletu ulica koje vode od pristaništa, smještena je klinika za hitnu pomoć. Kliniku vodi grčki ogranak organizacije „Ljekari svijeta“ - humanitarne agencije koja je aktivnija u ratnim zonama i područjima na kojima vlada glad. Doktorica Meropi Manteu dobrovoljno radi u toj klinici: „Najveći problem je kada su u pitanju djeca, djeca kojoj je nedostupna vakcinacija i ne mogu dobiti medicinsku njegu. Drugi veliki problem su pacijenti koji su nedavno ostali bez zdravstvenog osiguranja. Oni dobijaju recepte, ali više ne mogu platiti lijekove.“
Među pacijentima je izbila rasprava o tome koje kriv za situaciju u Perami. „Nezaposlena sam od 2008. Tragam za poslom kao pas, ali ne mogu ništa da nađem. Čak bih čistila toalete, ali ne mogu da nađem ni to. Radila bih to zbog unuka, koji gladuju,“ kaže jedna žena.
U svojoj maloj kući, Spiridula Firlemi pokušava njegovati svog tromjesečnog sina. Strop joj propada. Njen suprug, vodoinstalater, tri godine nije imao pristojan posao. „Sada je stigao račun za struju, 1250 eura. Ukinut će nam struju. Vidjećemo, možda ću moći dobiti struju od komšije. Ne mogu držati bebu u hladnom.“
Ovo je zajednica koja osjeća da je napuštena - bez posla i bez nade. Ljekari iz humanitarne agencije „Ljekari svijeta“ upozoravaju da je to početak humanitarne krize - unutar granica Evropske unije.
