U demokraciji ili diktaturi jedna od najbrižnije čuvanih tajni jest zdravstveno stanje poglavara države. Tako da kad se čelnici okupe na nekom događaju kao što je Glavna skupština Ujedinjenih naroda, obavještajne agencije budno motre predsjednike i premijere za bilo kakvim tragovima promjena njihovog zdravstvenog stanja.
Kašalj u pogrešnom trenutku ili iznenadna prehlada nekog predsjednika, premijera, diktatora ili monarha može poslati financijska tržišta u kaos, potaknuti neku zemlju na revoluciju, izazvati krizu nasljeđivanja ili dovesti do izbora. Rose McDermontt sa Sveučilišta Brown, koja je temeljito istraživala i pisala o medicinskim obavještajnim podacima, kaže da strane vlade mogu imati veliku političku i diplomatsku prednost ako mogu saznati pravo zdravstveno stanje nekog bolesnog svjetskog čelnika: "To može biti od odlučne važnosti jer uistinu može promijeniti stabilnost vlada, konkretno u autoritarnim i totalitarnim režimima, gdje vrlo ograničen broj ljudi ima ovlasti donositi bitne odluke. Znati koliko je netko bolestan, kakve su prognoze, koje su dijagnoze, to vam može dati informaciju o tome koga da podržite u nekoj konkretnoj utrci za nasljednika".
Duboko u Središnjoj obavještajnoj agenciji CIA-i postoji jedinica koja otkriva pravo zdravstveno i mentalno stanje svjetskih čelnika. U Ćeliji za medicinske i psihičke procjene, skraćeno MPAC, rade liječnici, sociolozi, politički analitičari i antropolozi koji ispituju stanje visokih stranih dužnosnika. Dobiti precizne medicinske obavještajne podatke zastrašujući je posao. Dr. Jerrold Post, koji je sedamdesetih godina osnovao ovu CIA-inu jedinicu kako bi provodila psihološke analize stranih čelnika, kaže da čelnici osjećaju kako je nužno da skrivaju svoje medicinsko stanje kako bi se izbjegla predodžba o njihovoj slabosti: "Jedan od bitnih stvari jest uočiti tu sposobnost da prikrivaju. Svi mi želimo čelnike koji su mudri, moćni, a javni imidž čelnika koji je prilično bolestan može dovesti do ozbiljnog pada njegove privlačnosti kao vođe. I čelnici to intuitivno razumiju. Tako da smo u prošlosti imali neka velika prikrivanja u tom smislu. A to je i dalje slučaj".
Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt nije samo bolovao od polia, već je mao i srčane tegobe na početku svog četvrtog mandata 1944, od čega je godinu dana kasnije i umro. Predsjedniku Groveru Clevelandu kirurškim je zahvatom u tajnosti uklonjen tumor iz vilice na jednoj jahti 1893. godine. Dr. Johnatan Clemente, liječnik koji piše knjigu o medicinskom špijuniranju, kaže da se u današnjem svijetu mnogo toga može saznati pomnim pregledavanjem videa ili fotografije, posebice visoke rezolucije: "Vidimo li neki vanjski znak fizičkog invaliditeta ili bolesti? Pogledat će se video. Pogledat će se kako se ta osoba drži. Kako hoda? Postoji li neki znak slabosti ili šepanja, kojom brzinom hodaju? Imaju li problema pri hodanju? Služe li se više jednom rukom negoli drugom? Ili će se promatrati simetrija lica. Postoji li neki znak moždanog udara?"
Međutim, kad se neki čelnik ne pojavljuje pred kamerama ili u javnosti, obavještajne agencije moraju imati tzv. ljudske resurse na koje će se osloniti. Fred Burton dopredsjednik je za obavještajne djelatnosti privatne tvrtke Stratfor koja procjenjuje strateške rizike. On kaže da prikupljanje informacija o zdravstvenom stanju nekog dužnosnika nije ništa drugačije negoli kad vam agent javi lokaciju nekog terorista iz al-Qaide ili informaciju o stanju iranskog nuklearnog programa: "To može biti bilo tko od bolničkih službenika, medicinski sestara, pomoćnika liječnika do kurira koji prenose zalihe krvi ili tjelesnih tekućina na testiranje. To može biti neki laboratorij izvan bolnice u kojem se obavljaju analize. Može biti bilo tko s pristupom medicinskim dosjeima unutar nekog bolničkog okruženja".
Burton kaže da agenti prikupljaju medicinski otpad, koji može priskrbiti važne informacije o nečijem zdravstvenom stanju: "Nijedan bačeni zavoj ili neka injekcijska šprica ne mogu se isključiti jer se iz njih može uzeti uzorak DNK-a i utvrditi krvna grupa. Možete ispitati i sadržaj odbačenog flastera kako biste utvrdili što nije u redu s nekom osobom. Koliko god zvuči nevjerojatno, to je ono što obavještajne službe rade".
NARRATOR: Analitičari kažu da je neki čelnik posebno ranjiv na ovakve "daljinske preglede" ako odlazi u inozemstvo na liječenje što mnogi čelnici i čine. Dr. Clemente kaže da su zabilježeni slučajevi kad su obavještajne agencije pokušavale tajno nabaviti tjelesne tekućine za medicinske analize.
CLEMENTE ACT: “Then there are sort of apocryphal stories …"
VOICE MALE: Tu su i dubiozne priče, u kojima ipak mislim da ima nešto istine, da su agencije bile u stanju potajice nabaviti tjelesne tekućine. A postoji i nekoliko dobro poznatih primjera o "skretanju" vodovodnih instalacija u Blair Houseu, kući za goste američkog predsjednika, ili drugim mjestima u inozemstvu gdje su uspjeli nabaviti uzorke stolice i mokraće. Nisam uspio pronaći nikakve čvrste i deklasificirane informacije, međutim, saznao sam s jednog broja visoko pozicioniranih izvora da su bar postojala određena nastojanja u tom smislu.
NARRATOR: Dr. Clemente primjećuje da pri utvrđivanju terminalne dijagnoze, liječnici nikad neće reći nekome da ima još, recimo, šest mjeseci života. Dodaje da CIA-ini analitičar u medicinskoj jedinici također nikad ne daju čvrste prognoze o tome koliko je nekom preostalo na životu.
CLEMENTE ACT: “Similarly, the analysts at MPAC try …"
VOICE MALE: Slično tome, analitičari iz MPAC-a pokušavaju izbjeći prognoze u stilu – 'Castro će umrijeti unutar šest mjeseci'. Ono što čine jest da pokušaju prikupiti činjenice. I onda kažu 'netko s ovakvom bolešću nevjerojatnije će s vremenom završiti ovako'.
NARRATOR: Ali čak i u tom slučaju ti "daljinski pregledi" mogu itekako zastraniti. Godine 2006. tadašnji krovni direktor svih američkih obavještajnih službi John Negroponte izjavio je za Washington Post kako se kubanski čelnik Fidel Catro nalazi na samrtnoj postelji i da mu preostaje samo nekoliko mjeseci, nikako godina. Pet godina nakon te objave Castro je još uvijek živ. Kad svjetski čelnici govore u javnosti, kao što se to događa ovih dana na zasjedanju Glavne skupštine UN-a, CIA-ini analitičari će proučavati ne samo što oni govore već i kako to govore. Obavještajne agencije posvećuju značajne resurse ne samo fizičkom stanju predsjednika i premijera, već i mentalnom. Iako je to tijesno povezano, mentalne je bolesti puno teže otkriti na daljinu. Mnogo knjiga i filmova govori fiktivne priče u kojima je neki čelnik poludio i učinio nešto posve iracionalno, kao započeo ničim isprovociran rat ili pokrenuo nuklearni napad. Ali mogućnost da fiktivne priče postanu stvarnost su realne, posebno u nekoj zemlju gdje jedna osoba ima apsolutnu vlast. Dr. Clemente kaže da je cilj CIA-ine jedinice MPAC da utvrde kako će se neki čelnik ponašati.
CLEMENTE ACT: “What they try to do on the psychological …"
VOICE MALE: Ono što pokušavaju učiniti u psihičkom aspektu jest opisati konstelaciju psihijatrijskih znakova i simptoma i objasniti političarima kako će netko s tim konkretnim simptomima možda reagirati u izvjesnoj situaciji.
NARRATOR: Nastojanja da se analizira mentalno stanje stranih čelnika seže duboko u prošlost sve do pokušaja CIA-inog prethodnika OSS-a da izradi psihološki profil Adolfa Hitlera. Dr. Jerold Post psihijatar i politički psiholog osnovao je CIA-inu jedinicu koja analizira fizičko i mentalno stanje svjetskih čelnika. On kaže da je prekretnica u radu te jedinice bila kad je učinio psihološke profile za predsjednika Jimmyja Cartera za tajne razgovore 1978. u Cam Davidu – tadašnjeg egipatskog predsjednika Anwara Sadata i izraelskog premijera Menachema Begina. Dr. Post kaže da je izradio tri profila – jedan za Begina, jedan za Sadata i treći o tome kako bi se oni mogli uzajamno ponašati – koji su bili od ogromne pomoći u postizanju konačnog sporazuma u Camp Davidu.
POST ACT: “The third was quite interesting …"
VOICE MALE: Treći je bio vrlo zanimljiv. Kad sad o tome razmišljam, imao je očajan naslov – nešto poput 'Kontrasti stilova Menachema Begina i Anwara Sadata, problemi i implikacije za simultano pregovaranje'. U tom smo profilu opisali da njihovi mozgovi funkcioniraju tako da će se prepirati čak i kad se potpuno slažu i o važnosti da predsjednik Carter igra ulogu posrednika.
NARRATOR: Analitičari kažu da je fizičko i mentalno stanje duboko isprepleteno. Smrtna bolest može navesti čelnika poput venecuelanskog predsjednika Huga Chaveza na donošenje impulzivnih odluka kako bi očuvao svoje nasljeđe. Dr. Post naglašava kako je Menachem Begin donio dvije kritične odluke s bolničkog kreveta – proglašenje Jeruzalema vječnim izraelskim glavnim gradom i primjenu izraelskih zakona na Golanskoj visoravni. Oba ova pitanja su još uvijek u žarištu srednjeistočne krize i kamen spoticanja u mirovnim razgovorima. Međutim, utvrditi metalno stanje na daljinu težak je posao jer su simptomi češće manje vidljivi, kaže dr. Rose McDermont sa Sveučilišta Brown.
MCDERMOTT ACT: “Illnesses themselves tend to be less …"
VOICE FEMALE: Same takve bolesti manje su egzaktne. Možete zamisliti bolest kao što je bipolarni poremećaj, koja može biti u vrlo blagom obliku i dobro kontrolirana ako se uzimaju lijekovi, ali i prilično teško kontrolirana i ekstremna ako se lijekovi ne uzimaju. Čula sam različite glasine o tome da afganistanski predsjednik Karzai ima neku psihijatarsku bolest. I vrlo je teško s udaljenosti reći to je ova bolest ili se radi o nekoj vrsti ovisnosti i razlučiti što je zapravo posrijedi.
NARRATOR: Međutim, lako je reći da bi iracionalno ponašanje nekog predsjednika, premijera, monarha ili despota moglo imati reperkusije koje mogu uzdrmati cijeli svijet.