"Napad počinjen na sjeveru Kosova, kod sela Banjska, predstavlja pravi problem za stabilnost Balkana – zbog čega bi Evropska unija i NATO trebalo da budu zabrinuti", izjavio je za Glas Amerike general u penziji Vesli Klark.
Tri dana poslije napada na pripadnike kosovske policije kod sela Banjska, na sjeveru Kosova, i dalje je nepoznato ko je angažovao, opremio, organizovao i naoružao formaciju od najmanje trideset ljudi.
Epilog njihovog napada je pet ljudskih žrtava - jedan kosovski policajac, četvorica napadača srpske nacionalnosti, kao i više povređenih osoba.
Ko je Wesley Clark
Vesli Klark je penzionisani američki general koji je obavljao je funkciju komandanta evropskih snaga NATO-a u vrijeme operacije pod nazivom “Saveznička sila”, odnosno intervencije u bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, koja je trajala od kraja marta do početka juna 1999.
Intervenciji Alijanse, koja je počela 24. marta 1999. prethodili su sukobi vojno-policijskih snaga tadašnje SRJ i snaga Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), kao i ubistva, deportacije i masovni progoni kosovskih Albanaca tokom 1998-1999.
Odluka o intervenciji, bez saglasnosti Ujedinjenih nacija, donijeta je nakon neuspješnih pregovora delegacija Kosova i SRJ u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999.
tekst body
"Uznemirava činjenica da se poslije incidenta ispostavilo da je u srpskom manastiru bila uskladištena velika količina oružja. Takvih slučajeva je bilo i tokom naših ranijih iskustava na Balkanu devedesetih godina, kada su pojedini manastiri bili uporišta srpskog nacionalizma, što nije isključivalo njihovo korištenje kao arsenala naoružanja. Nadam se da će KFOR instistirati da sve to bude provjereno – jer za tako nečim nema mjesta u trenucima nastojanja da se obezbijedi sporazum o autonomiji za kosovske građane srpske nacionalnosti", navodi Klark - uz napomenu da se umjesto toga preti oružjem i nasiljem – što ocjenjuje kao potpuno kontraproduktivno.
Glas Amerike: Kakva bi formacija mogla imati pristup opremi i resursima koji su zaplijenjeni kada je napad neutralisan?
Klark: Oružje je vjerovatno došlo iz Srbije. I vjerovatno se radi o akciji koju su koordinirali ili bar prešutno odobrili srpski specijalci. Takve akcije smo viđali i ranije. Sjećam se tokom priprema za kampanju na Kosovu, početkom 1999. prije ili na početku vazdušnih udara, grupa ljudi u civilu kidnapovala je trojicu američkih vojnika koji su bili u sastavu trupa u sadašnjoj Sjevernoj Makedoniji. Prešli granicu, izveli vojnike iz džipa, pretukli i prebacili u Beograd. Dakle, ko su bili ti ljudi na sjeveru Kosova, njihove veze sa srpskim specijanim snagama i vlastima Srbije – to je ono što treba utvrditi.
Glas Amerike: Predsjednik Srbije tvrdi da su napadači bili lokalni Srbi koji su se suprotstavili represiji vlade premijera Kurtija. Kako gledate na to?
Klark: Potrebno je bolje da razumijem žalbe zbog represije – jer toga nisam svjestan. Od 1999. pošto je u toj zoni raspoređen KFOR pod francuskim rukovodstvom – albanske vlasti su raspuštene. Albanci su napustili funkcije u zajednici na kojima su mogli biti od pomoći. Od tada vlada razdvojenost i stanje u kom se kosovske vlade nose sa separatističkim nastojanjima na sjeveru Kosova. Tako da mislim da za tvrdnje o represiji nema realnih pokazatelja. Ali, jasno je da u to područje stiže novac iz Beograda kao da se radi o posebnoj državi, što je netačno. Sjever Kosova je dio Kosova. I trebalo bi da bude integrisano potpuno u kosovski sistem. U tome se sastoji istinski problem.
Glas Amerike: Kosovske vlasti tvrde da je jedan od napadača Milan Radoičić, aktuelni potpredsjednik najveće i najuticajnije stranke kosovskih Srba na Kosovu, koja ima bliske veze sa vladajućom Srpskom naprednom strankom. On je takođe pod sankcijama SAD i Velike Britanije. Kako tumačite to?
Klark: To se može tumačiti kao dodatni dokaz saučesništva srpskih vlasti – što ugrožava postizanje sporazuma o autonomiji srpske zajednice za čiju primjenu se zalažu Sjedinjene Države i Evropska unija. Jer se, što ukazuje i posljednji incident, tu radi o nečem većem od same autonomije za Srbe. Mogao bi značiti veću povezanost Srba sa državom Srbijom, pa i njenim policijskim i vojnim strukturama. To bi moglo dovesti do ozbiljnih poremećaja unutar Kosova.
Glas Amerike: Smatrate li da bi strane trebalo da se suoče sa nekim konkretnim posljedicama? Ko i na koji način?
Klark: Pojedinci koji su sa srpske strane učestvovali u svemu tome treba da budu izvedeni pred lice pravde i to u skladu sa pravilima koje propisuje kosovsko zakonodavstvo. Potrebno je da NATO učvrsti svoje sposobnosti i bude efikasan na teritoriji čitavog Kosova. Ukoliko su, na primjer, nekog pojedinca sankcionisale Sjedinjene Države ili Evropska unija – kako je moguće da bude lider političke partije na Kosovu?! Ko to dozvoljava? Na primjer, gospodin Tači koji je optužen za ratne zločine, još je u haškom pritvoru. Potrebno je da postoji mjera razumijevanja obje strane za vladavinu prava na Kosovu.
Glas Amerike: Srpski ministar odbrane je, između ostalog, rekao da je Srbija nezadovoljna reakcijom KFOR-a. Kako je KFOR trebalo da reaguje u ovoj konkretnoj situaciji?
Klark: Trebalo je snažno da se usprotivi nasilju na Kosovu, gdje god da se dešava, i to protiv strana koje ga vrše. Snage KFOR-a su zbog toga tamo i raspoređene. Ali, primijetio bih i da akcije na Kosovu imaju veze sa nasiljem u Ukrajini. Rusiji, koja Srbiju koristi kao svog agenta, odgovara nemirno stanje na Kosovu u hibridnom ratu koji vodi. Rusija bi željela veću nestabilnost na Balkanu, koja bi NATO-u odvukla pažnju. Ona želi da prikaže da demokratija ne funkcioniše. Povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova je u interesu Moskve i dio agende koju sprovode neki od elemenata u Beogradu.
Glas Amerike: U Srbiji je proglašen Dan žalosti za poginule Srbe u napadu. I na sjeveru Kosova za njih su održavani javni pomeni. Kakva se poruka time šalje?
Klark: Mogu da razumijem da to čine članovi njihovih porodica. Ali, neopravdano je kada se to podigne na nivo državne politike – jer su ti ljudi bili odmetnici. Prekršili su zakone države Kosovo. Učesnici u tome bi trebalo da budu kažnjeni, a ne da budu smatrani herojima. Međutim, svjestan sam da u Srbiji i tom čitavom regionu postoji naslijeđe konflikta duže od jednog vijeka. U obliku etničkih i vjerskih sukoba. Sve to praćeno je nasiljem, mržnjom, međuetničkim tenzijama. Vrijeme je da se sa time stane i krene ka 21. vijeku. Zato mislim da se radi o pravoj tragediji. Zaista žalim zbog porodica ljudi ubijenih sa obje strane. Kosovskog policajca koji je izgubio život dok je obavljao svoju dužnost – štiteći vladavinu prava na Kosovu. Ali, napadači ne zaslužuju nikakvo zvanično priznanje. Njihova smrt tragedija je za njihove porodice. Žalimo zbog svih izgubljenih života.
Glas Amerike: Kako bi se sve ovo moglo odraziti na već blokirani dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa?
Klark: Sve ovo je prava šteta za dijalog. U njemu treba da učestvuju razumni državnici koji će se založiti da ovakve stvari treba da prestanu. Vrijeme je da se nezavisnost Kosova prizna, da se krene naprijed i uspostavi mir u regionu. Ali, to se nije dogodilo i nije vjerovatno da će se desiti. Snaga međuetničke mržnje, čije naslijeđe traje duže od jednog vijeka, toliko je moćna - da mislim da je potrebno da se nacije Evrope i Sjedinjenih Država udruženim snagama bave time.
Neće se postići brz napredak u smislu normalizacije odnosa. Potrebno je pronaći neke druge načine kako bi se ostvarila stabilnost za građane Balkana.
Glas Amerike: Pomenuli ste druge načine… Na šta ste mislili, uz ove koji se već primjenjuju?
Klark: Uz ove formalne napore – potrebno je ponuditi i neke vrste sporazuma sa malo više esencije ili vrijednosti za Srbiju i Kosovo. Prije deset, ili pet godina izgledalo je da Srbija napreduje u težnji da postane član euroatlantske zajednice. Sada djeluje da je to stalo. Srbija ne napreduje.