Wayne Henderson je stekao reputaciju jednog od najboljih majstora za izradu akustičnih gitara u Sjedinjenim Američkim Državama. Gitare pravi već pedesetak godina u rodnom gradu, u planinskom dijelu savezne države Virginia, udaljenom od Washingtona oko 570 kilometara. Lista čekanja na gitaru Wayne Hendersona je dugačka. Čak je i slavni gitarista Eric Klapton morao čekati deset godina da se dočepa Hendersonove ručno pravljenje gitare.
Oni koji su u prilici da vide kako radi, vide već na prvi pogled da Wayne Henderson svojim oštrim uhom i iskusnom rukom osjeća vibracije svakog komada drveta koji koristi za izradu, među muzičarima vrlo cijenjenih, gitara.
“Kada pravim gitare, ljudi me uvijek pitaju kako to radim. Ja jednostavno uzimam dug oštar nož i režem komade drveta od kojih ću na kraju sastaviti gitaru” - govori gospodin Henderson.
Tako rečeno zvuči jednostavno, ali rad na gitari traje dugo. Na gitaru "made by Henderson" naručilac čeka između pet i deset godina. Wayne Henderson, kako kaže, ne žuri jer želi svaku gitaru napraviti na najbolji mogući način. Sada u 63. godini života, gitare je počeo praviti iz nužde, kao dječak:
“U mojoj porodici svirali smo staru country muziku, naši rođaci i susjedi su takođe svirali. Ja nisam mogao da si priuštim dobru gitaru. A dobro pravio sam druge stvari i pomislio sam da mogu napraviti i dobru gitaru. Tako sam počeo.”
I počeo je sa gitarom čije je tijelo napravio od kartona i ribarskog silka, umjesto žica. Od trenutka kada je napravio gitaru pod serijskim brojem jedan, Wayne Henderson pravi gitare za prijatelje, susjede i naručioce iz svih krajeva Sjedinjenih Država. Drvo koje koristi je omorika sa planinskog lanca Applachian i brazilsko ružino drvo.
“Uz odličan materijal, i sve ostalo mora se uraditi na pravi način... Debljina drveta, njegova tolerancija na vibracije, veličina prednje ploče, debljina gitare ... sve mora biti odmjerano precizno, i to uglavnom sluhom. Kada radite i dok radite možete čuti kako drvo govori” - pojašnjava neke od svojih majstorskih "tajni" gospodin Henderson.
Do sada je napravio oko 500 gitara, desetak godišnje u prosjeku. Nema nekog stalnog pomoćnika, ali mnogi navraćaju u njegovu radionicu da pomognu, na ovaj ili onaj način.Don Wilson već četrdesetak godina sa Floride stiže svakih nekoliko mjeseci:
“Oko 800 kilometara i osam sati vožnje i ja sam kod Waynea. To je za mene nešto kao odmor, cijela ta atmosfera u njegovoj radnji, a ne samo radi gitara. Nikada ne znate ko bi mogao navratiti.... Uživam u društvu naših prijatelja i muzici koja se svira.”
Prijatelji i zaljubljenici u muziku uvijek su dobrodošli u Hendersonovu radionu. Sviraju najčešće izvornu country muziku. Ta okupljanja su jedan od razloga zbog kojih Wayne Henderson na svakoj gitari dugo radi.
“Muzika je sastavni dio mog života od najranijih dana. Vrlo je malo dana, a da ne slušam muziku, gledam muziku, osjećam muziku i na ovaj ili onaj način bivam privučen nekim instrumentom” - kaže gospodin Henderson, inače i vrlo tražen kao gitarista.
Wayne Henderson: Cijeli život sa gitarom
Sa jednakim zadovoljstvom svira na lokalnim koncertima, kao i u čuvenom Carnegie Hall-u. Dobitnik je i najvišeg priznanja Nacionalne zadužbine za umjetnost 1995. godine za doprinos američkoj kulturi. Proputovao je svijet svirajući tradicionalnu američku country muziku u okviru brojnih programa kulturnih razmjena. Na to, kako kaže, kao dječak nikada nije pomišljao, ali je, ističe, najsretniji upravo u okrugu Grayson, u kojem živi od rođenja do danas.
Wayne Henderson je pokrovitelj godišnjeg festivala kojim se prikuplja novac za pomoć mladim muzičarima. Becky Ward, predsjednica Muzičkog festivala Wayne Henderson i takmičenja mladih gitarista kaže:
Wayne Henderson: Cijeli život sa gitarom
“Wayne je vrlo skroman čovjek, ali za nas vrlo dragocjen i poštovan. To poštovanje izražavamo i festivalom koji nosi njegovo ime. Pobjednik takmičenja u sviranju na gitari kao nagradu dobija Hendersonovu ručno rađenu gitaru, što je vrlo vrijedna nagrada” – kaže gospođa Ward.
A Wayne Henderson, na kraju razgovora za Glas Amerike, ističe:
“Zaista sam sretan što sam mogao raditi ovo što radim, što sam mogao živjeti ako sam živio i što sam još uvijek ovdje. Ne mogu zamisliti da bih radio bilo šta drugo.”