Georgia O'Keeffe se smatra jednom od najvećih američkih umjetnica 20. stoljeća. Ljubitelji slikarstva i likovni kritičari najviše vole i cijene njene slike cvijeća i upečatljivih pejsaža američkog jugozapada. Na izložbi u Washingtonu posjetioci mogu vidjeti više od 100 slika, crteža i akvarela koje je Georgia O'Keeffe radila od 1915. godine do kasnih sedamdesetih. U izložbenu postavku uključeni su i njena rijekto viđana i izlagana apstraktna djela. I upravo zbog mogućnosti da vide i ta apstraktna djela mnogi ljubitelji slikartsva i likovnog izraza Georgie O'Keeffe će poželjeti da posjete vašingtonsku izložbu. Uz ta rijetko izlagana djela, u galeriji The Phillips Collection, izloženi su slike i crteži tradicionalnijeg izraza.
Elsa Smithgall, kustosica galerije, kaže:
“Većina ljudi Georgiu O'Keeffe vezuje za senzualne slike cvijeća, slike sa izblijedjelim kostima u pustinjama našeg jugozapada, motive divnih pejsaža oko jezera George u saveznoj državi New York. Ovog puta, u našu izložbu uključili smo i apstrakcije koje je Goergia O'Keeffe tokom života izlagala vrlo rijekto.”
Nekoliko apstraktnih crteža ugljenom iz 1915. godine, koji su takođe dio izložbe, možda su i najrjeđe viđani radovi Georgie O'Keeffe.
“To su izvanredni potezi rukom, upečatljive forme, ali bez ikakvih asocijacija na nešto poznato” - ističe gospođa Smithgall.
Od dvadesetih godina prošlog vijeka Georgia O'Keeffe počinje slikati mnogo prepoznatljivije motive. Njene slike iz tog perioda ocjenjivane su kao seksualno sugestivne što Georgia O'Keeffe nije nikako prihvatala.
“Mislim da se tumačenju njenih radova kao seksulno senzitivnih ona gorljivo opirala. Georgia O'Keeffe je zaista odlučno govorila protiv takvog viđenja i istovremeno preusmjeravala svoj umjetnički fokus prema još prepoznatljivijim motivima kao način da likovne kritičare podstakne na drugačije viđenje i procjenjivanje njenih radova” - objašnjava kustosica Smithgall.
Jedna od slika na vašingtonskoj izložbi
Od 1929. godine Georgia O'Keeffe počinje boraviti u Novom Meksiku, gdje se osjećala više kao kod kuće nego u New Yorku. Široko otvoreni pustinjski krajolici privlačili su je sve više i 1949. godine za stalno je preselila u tu saveznu državu.
“I to je za nju značilo mnoštvo novih motiva, mnošto novih pejsaža, suncem i pijeskom izbjedjelih kostiju kojima će, držeći ih prema nebu, određivati okvire pogleda na krajolik pred njom” - kaže gospođa Smithgall.
Tokom godina stvaranja u Novom Meksiku, omiljeni motiv cvijeća Georgia O'Keeffe počela je slikati na drugačiji način.
“Cvjetovi koje je slikala bivali su veći, velike promjene uočljive su i u koloritu, a najveće su vezane za način na koji je gledala te motive. Bili su to neobični pogledi iz ptičije perspective” - ističe gospođa Smithgall i dodaje da se Georgia O'Keeffe pedesetih i šezdestih godina ponovo vraća apstrakcijama:
“To nisu radovi za koje biste, da ih vidite na zidu, rekli... da to je Gerogia O'Keeffe. Ono što je neobično za njih, ono po čemu su osobiti je da su izuzetno ekspresivni. Stilski podsjećaju na najranije apstraktne crteže koje je radila ugljem.”
Apstraktni motivi Georgie O'Keeffe inspirirali su stvaralaštvo mlađe generacije američkih apstraktnih slikara, a njen ukupan slikarski opus i dalje impresionira ljubitelja slikartva, i ovdje u Sjedinjenim Država i širom svijeta.