U govoru u vojnoj akademiji West Point predsjednik Obama je istakao da bi bilo neodgovorno posezati za vojnom silom samo zato da bi se pokazalo da SAD nisu slabe.
Posljednih mjeseci predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama često je kritikovan zbog opreznog pristupa značajnim izazovima miru i sigurnosti u više dijelova svijeta. Ta opreznost, kako je isticano, ohrabrivala je sirijski vladajući režim, Rusiju, Kinu, Iran... na poteze koji su izazivali zabrinutost međunarodne zajednice i doprinosili rastu tenzija u pojedinim regionima. Iz Bijele kuće tvrdi se, međutim, da snaga američkog spoljno-političkog uticaja ne ovisi isključivo od puke vojne moći i da Sjedinjene Države nisu svjetski policajac.
Najdirektniji povod za početak kritika bio je avgust 2013. Godine i ono što se desilo u Ghoutti, predgrađu Damaska. Desetine djece i odraslih umirali su nakon očigledne upotrebe hemijskog oružja za kojim su posegnule oružane snage sirijskog režima. Predsjednik Sirije Bashar al-Assad tim je činom prešao crvenu liniju koju je Bijela kuća povukla. Direktna vojna akcija kao kazna za taj čin je, međutim, izostala.
To je bio prelomni trenutak ističe Xenia Dormandy, analitičarka londonskog instituta za međunarodnu politiku Chatam House:
"Niko sada ne vjeruje američkim crvenim linijama, kao što je to bilo ranije, upravo zbog Sirije. Assad je prešao crvenu liniju bez oštrih posljedica."
Sjedinjene Države i dalje su najsnažnija vojna i ekonomska sila u svijetu i percepcija da nisu voljne koristiti tu moć je opasna dodaje Xenia Dromandy:
"Ako druge svjetske sile vjeruju da mogu aneksirati dio nečije teritorije bez posljedica, kao što je uradila Rusija sa Krimom, prelaziće crvene linije bez snažnog odgovora Sjedinjenih Država ili Zapada."
Zapad u slučajevima prelaska linija koje ugrožavaju mir i sigurnost u svijetu, u regionima ili pak u pojedinim državama nema šire vojne opcije ocjenjuje Arne Westad, profesor londonske Škole za ekonomiju:
"Te opcije su, pod bilo kojim okolnostima još od kraja hladnog rata početkom devedesetih godina, vrlo, vrlo ograničene. Rusija je, i ne samo ona, na kraju krajeva, nuklerna sila."
Ukrajinci jasno shvataju takva ograničenja kaže Orysia Lutsevych, analitičarka Chatam Housa i ekspert za Ukrajinu:
"Ukrajinci su zaista realni i razumiju da bi otvoreni, direktni vojni sukob koji bi podržavale i Sjedinjene Države bio težak i rezultirao brojnim žrtvama."
U govoru na promociji kadeta u oficire u vojnoj akademiji West Point predsjednik Obama je prošlog tjedna istakao da bi bilo neodgovorno posezati za vojnom silom samo zato da bi se pokazalo da Sjedinjene Države nisu slabe:
"Iznevjerio bih i vas i zemlju koju volimo, ako bih vas poslao sa oružjem u ruci samo zato što u negdje u svijetu vidim problem koji bi trebalo riješiti."
Mnoge zemlje u Aziji, američke saveznice, oslanjaju se na takozvani američki sigurnosni kišobran kao kontratežu rastućoj kineskoj moći. Amerikanci nakon ratova u Afganistanu i Iraku, nisu voljni ulasku u nove vojne avanture. Washington želi da udio savezničkih zemalja u rješavanju kriza bude veći ističe Xenia Dormandy:
"Riječ je o građenju koalicija. Podrazumijevanje, decenijama prisutno, da će Amerika uvijek i svugdje biti prva, da će sve svoje potencijale staviti na sto, a drugi to samo podržavati, više nije realno, nije tačno."
Japan pokazuje namjere da svojom vojnom silom bude više uključen u očuvanje svjetskog mira i sigurnosti što će, sasvim izvjesno, izazvati negativne reakcije Kine. Te namjere, ocjenuju analitičari, Washington pozdravlja, Sjedinjene Države su spremne predvoditi, a za uzvrat žele mnogo jaču i veću podršku.
