Kako je prije desetak dana objavio The Financial Times, Srbija je indirektno, preko drugih zemalja, od početka rata u Ukrajini u tu zemlju izvezla municiju u vrijednosti od 800 miliona eura, a i sam predsjednik Srbije je potvrdio da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna, da se odnosi na period od 2-3 godine i da Srbija tu prodaju vidi kao poslovnu priliku.
Prema dostupnim informacijama, Srbija ne izvozi direktno oružje Ukrajini, već to ide preko trećih zemalja. Cijela priča je došla u prvi plan u martu prošle godine, kada je ruski portal Mash objavio da je namjenska industrija Krušik prodala 3.500 artiljerijskih granata Ukrajini.
Srpski mediji sada pišu i o reakciji Moskve na informacije da srpsko oružje završava u rukama Kijeva.
List "Nova" navodi da je zamjenik ministra spoljnih poslova Ruske Federacije Aleksandar Gruško, koji je prije tri dana boravio u posjeti Beogradu, nezadovoljan odgovorima koje je dobio u vrhu srpske države, skratio boravak i ljut napustio Srbiju. Prema pisanju ovdašnjih medija, i sam predsjednik Rusije Vladimir Putin zbog toga tri puta nije odgovorio na telefonski poziv Aleksandra Vučića.
Vučić je na društvenim mrežama to negirao i napisao da su medijski navodi netačni i da su odnosi sa Rusijom korektni.
U Srbiji je već nekoliko puta otvarano pitanje kako srpske rakete i municija dospijevaju do Ukrajine, a kako u razgovoru za Glas Amerike ističe vojno-politički komentator Petar Bošković, s punim pravom se može reći da Beograd kupuje podršku i naklonost Amerike i Zapada prodajući municiju Ukrajini.
„To je ono što je poražavajuće, da vi jednostavno izvozite municiju preko privatnih trgovaca i dajete bratskom narodu i jednom i drugom, ne bi li se što više ubijali. To je ključ i to je sramno za srpsku spoljnu politiku, a ovamo govorite o bratskom narodu. To sedenje, to mešetarenje je zaista preterano i što bi rekli Vučićevi birači - ne može i jare, i pare i kusur“, kaže Bošković i ističe da ova vrsta trgovine oružjem ne ide preko državne firme SDPR, već isključivo preko privatnih firmi koje se bave trgovinom oružjem, poput Slobodana Tešića (koji je pod američkim sankcijama, prim. nov) ili firmi u vlasništvu porodice bivšeg ministra policije Nebojše Stefanovića.
Prema njegovim riječima, nisu tačni navodi predsjednika Srbije da "ne znaju i da ih ne interesuje ko je krajnji kupac oružja i municije", iako i srpski zakoni zabranjuju prodaju oružja ukoliko se ne zna gdje će ono konačno završiti i ko je krajnji kupac.
„Ukoliko se reeksportuje, taj koji reeksportuje vaše oružje mora od vas da traži dozvolu. Kada to ide preko SDPR-a - u većini slučajeva je to tako i rađeno. Međutim, kad radite to preko Stefanovića i preko Tešića i ekipe, onda se to zamagljuje i onda vam je to politička konotacija. Jer, tačno je, vi izvozite američkim firmama, privatnim američkim firmama, sestra firmama itd, i onda se dešava ovo što se dešava. Ali, ono što je najgore je to što je izašlo na videlo da mi to radimo. Da izvozimo municiju bratskom narodu na koji se pozivamo“, ističe Bošković i naglašava da je izuzetno protiv toga da oružje iz Srbije završava u rukama naroda koji se ovde smatraju bratskim.
Međutim, Darko Trifunović sa Instituta za nacionalnu i međunarodnu bezbednost smatra da Srbiju ne treba da interesuje ko je krajnji korisnik i gdje završavaju oružje i municija proizvedeni u Srbiji.
Kako kaže Trifunović, formalno-pravno Srbija ne prodaje municiju i oružje Ukrajini, a kako to ipak završava u rukama ukrajinskih boraca - to nije do Srbije.
„Namenske industrije svih država moraju da rade. Ako vama neko dođe u Beograd i ponudi vam da otkupi velike količine vaše robe i da adekvatnu državu krajnjeg korisnika, koja nije na listi bilo kakvih sankcija - šta ćete vi da radite? Vi gledate formalno-pravno ko je krajnji korisnik, a dalje ko će šta da radi - to stvarno, to je na nekim drugima“.
Govoreći o posjeti Aleksandra Gruška Srbiji, Trifunović kaže da je on "došao u Beograd kao zapeta puška, ali da je dobio hladan tuš".
„Zašto je dobio hladan tuš? Pa nismo mi ruska kolonija, ne možemo mi da budemo ruski saučesnik u onome što Rusija radi u Ukrajini i širom sveta. Rusija je u ratu i sukobu sa Francuskom ili Engleskom u Africi, Rusija je u sukobu sa polovinom sveta. Njihovi saveznici su Iran i Severna Koreja. Srbija ne može sebi da dozvoli taj luksuz da bude sledeći ruski saveznik u nizu“, ističe sagovornik Glasa Amerike.
Petar Bošković kaže da nisu tačne tvrdnje srpskih vlasti da oružje i municija koju koriste u Ukrajini su prodate ovoj državi prije izbijanja rata, a da sada Srbija prodaje oružje samo Kipru, Azerbejdžanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
„Na frontu svaka granata, svaka raketa ima oznaku - i kad je proizvedena, i iz koje je zemlje, tako da ta kombinacija sa Tešićem, Stefanovićem i ostalim privatnicima je naravno izbila na videlo. Fajnenšenal tajms je rekao, i to je tačan podatak, da je Srbija zaradila više od 800 miliona evra, da bi Vučić na to odgovorio - pa šta hoćete, nisu oni na klizalištu, nego u ratu“, kaže Bošković.
Neutralnost pod znakom pitanja?
Osim što u Vučićeve tvrdnje o prodaji oružja sve manje vjeruju u njegovi SNS glasači, mnogo je veći problem, smatra Bošković, na međunarodnom planu i u vezi sa pitanjem srpske neutralnosti.
„Tako da je to sramno i pogibeljno za našu spoljnu politiku i uopšte za naš stav neutralne zemlje na kome on insistira. Tako da bojim se da to sedenje na dve stolice, da mu se jedna stolica dobrano izmiče i da je njegova orijentacija, što smo videli i na ovom poslednjem prijemu u američkoj ambasadi, da mu se stolica gde je i Željko Mitrović, i on, i patrijarh i cela ta svita, da mu se izmiče, bez obzira što ovde imate i Raša tudej i Sputnjik i što imate na Hepiju ruski agitprop“, ističe Bošković.
Uz podsjećanje na to kako je Ukrajina za vrijeme sankcija i za vrijeme bombardovanja sačuvala JAT-ovu flotu aviona i kako su ukrajinski brodovi uprkos svemu dovozili naftu, dizel i benzin baržama za Srbiju i srpski narod, Darko Trifunović smatra da je vrlo je teško govoriti o srpskoj neutralnosti u današnje vrijeme.
„Ko govori o srpskoj neutralnosti? Jedno je što priča Vučić, ali srpska neutralnost je definisana kroz skupštinsku rezoluciju, a ne skupštinskom odlukom. Ako ćemo strogo pravno da to gledamo. Na kraju krajeva, kakva neutralnost države koja je u Partnerstvu za mir i državi koja je kandidat za članstvo u EU“, kaže Trifunović i dodaje da uprkos tome što se Rusija neće tek tako odreći Srbije, ona malo toga može da uradi u sadašnjoj situaciji.
Slično razmišlja i Petar Bošković koji u razgovoru za Glas Amerike naglašava da, iako zna skoro sve što se dešava u Srbiji - Moskva malo toga može da učini jer nema mnogo argumenata u rukama i „ne može da ucenjuje Vučića onako kako može da ga ucenjuje Zapad“.
„Moskvi je dovoljno da je prisutna u srcu Evrope, kao što je to dovoljno i Kini, da za svoje javno mnenje imaju nekog ko im u Evropi nije dao sankcije, ko ih podržava i odakle mogu da rade i ostale stvari, jer smo mi tu gde jesmo i njihova je to ozbiljna baza. Jer, vi imate Srbiju preplavljenu nevladinim ruskim organizacijama, da ne kažem i ljudi, operativaca koji tu rade i apsolutno sve znaju. Vi to ne možete da sakrijete, osim što možete da sakrijete svom javnom mnenju, jer pokrivate sve nacionalne televizije na kojima se o tome apsolutno ne govori“.