Privremeno je zatvorena prošle godine, prvi put od Drugog svjetskog rata, a direktor Roman Slobodianiuk za njenu budućnost, nekada moćne ukrajinske industrije čelika u širem smislu kaže je pod sumnjom.
Sve dok proizvođači ne budu mogli dopremiti čelik na tržišta preko Crnog mora, gdje Rusija i dalje predstavlja prijetnju pomorstvu, mali su izgledi za oporavak sektora koji je po važnosti za ukrajinsku ekonomiju odmah iza poljoprivrede.
"Ako nemamo otvorene luke, naša industrija neće opstati, a sve ostale (industrije) će nas pratiti", rekao je za Reuters Oleksandr Kalenkov, čelnik sindikata ukrajinskih proizvođača čelika.
Procjenu objašnjava sindikalna statistika. U sovjetsko vrijeme Ukrajina je proizvodila više od 50 miliona tona godišnje. To je palo na 21-22 miliona tona do 2021. godine, a nakon što je Rusija izvršila invaziju prošle godine, proizvodnja je dostigla 6,3 miliona 2022. godine.
Pad se dijelom objašnjava teritorijalnim dobitkom Rusije koji je doveo do gubitka kontrole ili uništenja gigantskih postrojenja, posebno u Mariupolju, gdje je čeličana Azovstal bila poprište nekih od najžešćih sukoba.
U prvih devet mjeseci 2023. proizvodnja je pala za dodatnih 17% u odnosu na prethodnu godinu na 3,9 miliona tona, pokazuju najnoviji podaci, iako bi cifra za cijelu godinu mogla pokazati skroman rast.
Još jedna mala svijetla tačka je domaća potražnja, koja raste kako Ukrajina proizvodi sve više oružja, gradi skloništa za bombe i počinje da obnavlja gradove oštećene tokom rata.
Ali čak i uz skoro udvostručenje potrošnje na 2,6 miliona tona između januara i septembra, to nije dovoljno za održavanje sektora koji je izvozio četiri petine svoje proizvodnje.
Prije invazije, metalurški sektor u cjelini činio je 10% ukrajinskog BDP-a i 30% izvoza.
VLAKOVI I BRODOVI
S obzirom da crnomorske pošiljke praktično ne postoje, proizvođači čelika šalju što više proizvoda željeznicom u Evropu koliko mogu.
Od 1.800 teretnih kamiona koji se svakodnevno kreću iz Ukrajine u Evropu, industrija čelika čini oko polovinu, a ograničenje za izvoz željeznicom je oko 3 miliona tona godišnje.
"Ako ga uporedite sa pomorskim transportom, on košta četiri puta više", rekao je Slobodianiuk za Reuters tokom posjete njegovoj fabrici ranije ovog mjeseca, dodajući da će se ove godine tarife za teretni željeznički prijevoz povećati, povećavajući troškove za još 20-30%.
U međuvremenu, manje od 100.000 tona čelika do sada je 2023. prošlo kroz južne luke oko Odese, rekao je Stanislav Zinčenko, šef ukrajinskog trusta mozgova GMK Centra, što je mali postotak od onoga što je potrebno.
Zaporizhstal očekuje da će 2023. izvesti dvije trećine od svojih 2,4-2,5 miliona tona željezne rude i valjanog čelika. Prije invazije proizvodnja je iznosila 4,2 miliona tona godišnje.
Kijev počinje da prenosi teret kroz ono što naziva "humanitarnim koridorom" koji se proteže uz obale Ukrajine, Rumunije i Bugarske i dalje kroz Tursku, nakon što se Rusija povukla iz sporazuma kojim se složila da neće napadati brodove koji prevoze poljoprivredne proizvode.
Zvaničnici i rukovodioci čeličana nadaju se da bi čelik takođe mogao da koristi ovu rutu, ali je rizično s obzirom na rat koji bjesni u Ukrajini i Crnom moru, a Rusija je pojačala napade na lučku infrastrukturu u i oko Odese poslednjih nedelja.
NESTANAK STRUJE, OSOBLJE U BORBAMA
Osim ograničenog izvoza, čeličane su se borile da pronađu dovoljno ljudi, iako rade smanjenim kapacitetom.
Nekoliko stotina zaposlenika Zaporizhstal-a napustilo je grad na početku rata zbog blizine Zaporožja frontu udaljenom samo 50 km i najvećoj evropskoj nuklearnoj elektrani koja je pod ruskom kontrolom.
Još 1.050 je otišlo na službu u oružane snage, od kojih je 40 ubijeno, rekao je Slobodianiuk.
Sveukupno, fabrika je izgubila 20% svoje radne snage prije invazije od oko 10.000, dodao je on.
"Na maksimumu smo naših izlaznih mogućnosti zbog (broja) ljudi."
Radnik Maksim Medkov rekao je da njegova sekcija jedva ima dovoljno ljudi da nastavi. Nakon odlaska u vojsku 17 radnika sa odsjeka obučavalo se oko 20 studenata.
"Ljudi se razbole ili imaju porodične probleme, a onda postaje teško", rekao je on za Reuters.
Međutim, većina radnika sa kojima je Reuters razgovarao u fabrici rekla je da su odlučni da nastave.
Oleksandr Yasunas, koji ima 23 godine, na svom mjestu okružen sa čađi i kolegama koji rade na ogromnim visokim pećima u fabrici od prije njegovog rođenja, planirao je da ostane.
"Svi oni koji su htjeli da se odsele su to već učinili", rekao je.
Neredovno snabdijevanje električnom energijom također prijeti daljnjim smanjenjem proizvodnje baš u trenutku kada se približava zima i pritisak na mrežu je na vrhuncu.
Prošle zime Rusija je udarila ukrajinski elektroenergetski sistem stotinama projektila i dronova, oštetivši oko 40% mreže. Neke se moraju popraviti, a temperature su počele da opadaju, što povećava potražnju za energijom.
"Možemo reći da su nestanci struje prošle zime smanjili proizvodnju čelika za dva do tri puta", rekao je Zinčenko, navodeći podatke o proizvodnji za mjesece kada su nestanci struje bili najredovniji.