Naučnici iz tima SharkLab zabilježili su izuzetno rijedak primjerak dubokomorskog „bijelog duha”, morskog psa s genetičkim promjenom koja je promijenila njegovu boju.
Ovo otkriće pomaže u razumijevanju kako ovakve varijacije utiču na ugrožene morske vrste koje žive na dnu okeana.
Riječ je o kritično ugroženom morskom psu poznatom kao morski pas prasac (Oxynotus centrina), kojeg su istraživači iz ove laboratorije ulovili uz obalu Albanije.
Tipično, ova vrsta ima tamnosivu, smeđkastu ili crnu boju s tamnim mrljama na glavi i bokovima, što joj omogućava da se stopi s tamnim okruženjem dubokog mora.
Morski pas prasac naseljava vanjske ivice područje istočnog Atlantskog okeana te Sredozemnog mora, dosežući dubine do 1300 metara. Odrasli se prepoznaju po svom spljoštenom tijelu, perajama u obliku jedra i karakterističnoj tamnoj boji.
Međutim, primjerak ulovljen uz albansku obalu, o kojem je objavljena studija slučaja u časopisu Journal of Fish Biology, ima smanjenu pigmentaciju. To rezultira blijedom bojom tijela s bijelo-sivkastim mrljama. Ovu pojavu naučnici nazivaju leucizam. Za razliku od poznatijeg albinizma, kod leucizma oči jedinke nisu ružičaste.
Sistemska istraživanja južnog Jadrana pri čemu je i otkriven ovaj neobični primjerak, finansirao je njujorški Explorers Club (NY), a uzorkovanje materijala tokom studije vršeno je u sklopu magistarskih teza kao dio IMBRSea Erasmus+ programa na Univerzitetu u Gentu. Ove magistarske radove je mentorisao Andrej A. Gajić.
Leucistični morski pas prasac (Foto: A. Gajić)
„Leucistična ajkula je bila odrasli mužjak dužine 64,5 cm i ukupne težine od 2,406 kg. Detaljan zdravstveni pregled putem magnetne rezonance (MRI) ukazao je na normalne organe, bez uočenih promjena. Nadalje, nisu primijećene razlike u poređenju leucističnog mužjaka sa normalno pigmentisanim mužjakom uhvaćenim u istom području”, ispričao je Andrej A. Gajić.
„Ovo je prvi slučaj poremećaja pigmenta za čitavu porodicu ikad zabilježen”, istakao je on.
Detaljni pregledi pokazali su da je ova ajkula bila potpuno zdrava, što ukazuje da leucizam ne mora značajno uticati na sposobnost lova ili izbjegavanje predatora.
Ovo otkriće predstavlja značajan doprinos razumijevanju genetičkih poremećaja kod ugroženih morskih vrsta i njihovom prilagođavanju ekstremnim uslovima dubokomorskih staništa.