To je, kao i ostalim poslovima vezanim za Kinu, od strane vlasti predstavljeno kao veliki i važan projekat u koji se ni po jednom osnovu ne sumnja, a upravo najnovije istraživanje organizacije Isac o Indeksu ranjivosti zemalja jugoistočne Evrope u odnosu na Kinu i Rusiju pokazuje da Srbija u cijelom regionu prednjači u poslovima sa ove dvije zemlje i da su Moskva i Peking najtoplije primljeni upravo u Srbiji.
Vaš browser ne podržava HTML5
Srbija najranjivija u Jugoistočnoj Evropi na uticaje Kine i Rusije
U istraživanju su analizirane izjave predsjednika, premijera, ministra spoljnih poslova, poslanika i drugih visokih zvaničnika u posljednjih šest godina i kako za Glas Amerike objašnjava Natan Albahari iz Isaca, ni u jednom trenutku u njihovim obraćanjima nije se osjetila bilo kakva kritika približavanja Rusiji ili Kini, već samo riječi pohvale, što se u velikoj mjeri odrazilo i na stavove javnosti u Srbiji:
“Preko 80 posto, skoro 90 posto građana Srbije ne smatra Kinu kao prijetnju. Vide Kinu kao iskrenog prijatelja Srbiji. To je zanimljiv podatak da se Rusija vidi kao veća prijetnja nego Kina. Kina se vidi u potpuno pozitivnom svijetlu i narativu, koji moram da dodam je ono što je plasirano sa vrha i ono što je plasirano na naslovnim stranicama medija, tabloida i TV stanica. Tako da je to imalo svoj efekat poslije nekoliko godina”, ističe Albahari.
Istraživanje o ranjivosti u odnosu na Kinu i Rusiju je sprovodeno u Bugarskoj. Češkoj, Mađarskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Rumuniji, Slovačkoj i Srbiji, i pokazalo se da Beograd vodi u gotovo svih pet parametara. Uz stavove javnosti i političku scenu analizirana je i medijska scena, a kako kaže Albahari, u medijima bliskim vlasti nećete vidjeti ni jedan tekst koji dovodi u pitanje saradnju sa Kinom ili Rusijom, što se odražava i stavove građane koji prate te medije:
“Vi ćete vidjeti jako puno takve štampe koja promoviše, pogotovu sa Rusijom vojnu saradnju i koja pokazuje netačno da je, na primjer, ruska vojna sila jača od NATO alijanse. Ili da su Kinezi smislili neko novo specijalno oružje koje može da uništi cijeli Zapad. To su naslovne strane koje nemaju nikakvu realnost.”
U samom istraživanju o ranjivosti, u dijelu o stavovima javnosti se ističe da nezadovoljstvo načinom na koji funkcioniše demokratski sistem prisutni su u cijelom regionu, ali to je najdominantniji stav u Bugarskoj, Srbiji i Češkoj:
“Stav da demokratija i zapadne institucije, pretežno EU, nisu uspjele da isporuče obećane ekonomske i socijalne koristi, naglašava unutrašnju ranjivost koju mogu neprimjetno da iskoriste i antisistemski domaći i strani akteri kako bi pokrenuli društvenu polarizaciju i nejednakost. Ovo razočaranje, pothranjeno korupcijom i zarobljavanjem države, može se naći uglavnom na Zapadnom Balkanu, u Rumuniji i Bugarskoj” ističe se u istraživanju.
Istraživanjem je obuhvaćena i javna administracija, kao i civilni i akademski prostor, a kako ističe Natan Albahari objašnjenje da je ponašanje Srbije prema Rusiji i Kini odgovor na podršku koju ove dvije zemlje daju oko kosovskog problema djeluje previše jednostavno.
“U odnosu na podršku koju Kina daje mi se previše približavamo Kini, a ona bi svakako tu podršku dala i da smo na pola tog približavanja. Tako da tu postoji još nešto, da li su u pitanju posebne investicije koje dolaze iz Kine, koje lako može Srbija da dobije ne razmišljajući oko posljedica zaduživanja kod kineskih kompanija i kineske vlade, pa videli smo u Crnoj Gori šta se desilo za onaj autoput koji uzeli kredit. Mi o nekim ugovorima sa Kinom ne znamo šta tačno stoji u njima, to su državne tajne, tako da ne možemo sigurno da kažemo šta je uzrok tog dodatnog približavanja Pekingu”, kaže Albahari.
U dijelu istraživanja koje se tiče Srbije se podsjeća da se najvažnije pitanje tiče političke konkurencije - sa SNS koja je na vlasti od 2012. godine i ističe da u parlamentu poslije bojkota izbora 2020. godine nema predstavnika opozicije.
Ovaj razvoj je ugrozio demokratski pluralitet zemlje i izaziva reperkusije na spoljnu politiku, sa vladinom proruskom i prokineskom orijentacijom koja je nasporna, kaže se u istraživanju i dodaje:
“Vladina inostrana orijentacija se ogleda i u stavovima javnosti. U poređenju sa drugima u regionu, srpsko društvo je posebno naklonjeno Rusiji i Kini, antagonističko je prema NATO, a ambivalentno prema EU. Brojne mane javne uprave, uključujući sveprisutnu korupciju, zarobljavanje države i informativni prostor preplavljen propagandom i dezinformacijama, dodatno ometaju razvoj demokratskijeg i otpornijeg društva.”