"Slobodni ljudi", film o pariškoj džamiji koja je spašavala Židove

U Francuskoj je do sada objavljeno pregršt knjiga, filmova i članaka koji opisuju gotovo svaki aspekt Drugog svjetskog rata i nacističke okupacije te zemlje. Međutim, jedan povijesni isječak bio je propušten: uloga koju su muslimani igrali tijekom tog tumornog perioda francuske povijesti.

Jedan novi film pokušava ispraviti taj propust. Objavljen prije dva tjedna u kinima širom zemlje, film “Les Hommes Libres”, “Slobodni ljudi” prikazuje kako je bivši upravitelj pariške džamije, Si Kaddour Ben Gabrit, ponudio sklonište i novi, muslimanski identitet Židovima i pripadnicima pokreta otpora. Ne zna se točno o kojem se broju Židova radi.

Neki kažu da je on vrlo malen. No, ono što je sigurno je da je ova gesta te Židove spasila od deportacije i smrti. Sadašnjem upravitelju pariške džamije, Dalilu Boubakeuru, ta priča nije nepoznata:

"Već godinama pokušavam privući pažnju javnosti ka dobrim djelima Bena Gabrita putem javnih predavanja i medija. Međutim, nije bilo lako pronaći dokaze iz prošlosti. Mnogi očevici nisu više među živima, a dokumenti u vladinim uredima zatrpani su brdom drugih papira."

Postoji nekolicina priča o ulozi koju su imali pariška džamija i muslimani tijekom rata u Francuskoj. No, ovo je prvi put da je ona obrađena u jednom filmu. Benjamin Stora iz Sjeverne Afrike, koji je na filmu radio kao savjetnik, kaže da je ovaj film prvi i po mnogim drugim stvarima:

"Putem ovog filma, Francuzi su saznali da je u 30-im i 40-im godinama prošlog stoljeća u Francuskoj živjelo gotovo 100 tisuća sjevernih Afrikanaca - većinom iz Alžira. Neki su surađivali s nacistima, no ostali su se pridružili francuskom pokretu otpora. Mnogi Francuzi tek su sad svjesni masivne imigracije sjevernoafričkih radnika u Francusku nakon rata. Jedan od razloga što Francuzi znaju tako malo o muslimanskoj zajednici je što su mnogi muslimani kasnije postali borci pokreta otpora tijekom Alžirskog rata za oslobođenje od Francuske. Tako je njihova prošlost vezana uz Drugi svjetski rat bila zaboravljena."

Sefardski, ili Židovi iz područja Sjeverne Afrike, također su živjeli u Parizu za vrijeme nacističke okupacije. Benjamin Stora kaže da su, kao i njihovi muslimanski sugrađani, govorili arapski. Obje zajednice dijele istu kulinarsku tradiciju i ljubav prema andaluškoj glazbi. Danas je odnos između francuskih Židova i muslimana oslabio, što je odraz izraelsko-palestinskog sukoba.

Upravitelj pariške džamije Boubakeur jedan je od vjerskih čelnika koji nastoji poboljšati veze između te dvije zajednice. On vjeruje da bi film „Slobodni ljudi” mogao promijeniti način kako oni gledaju jedni na druge. A za francuske građane općenito, film ocrtava vrijeme kad su muslimani u Francuskoj pružali pomoć onima koji su bili u životnoj opasnosti.