Sharon je danas sahranjen na porodičnoj farmi , dok su militanti iz Gaze ispalili dvije rakete koje su pogodile područje u blizini farme.
Bivši izraelski premijer Ariel Sharon je danas sahranjen na porodičnoj farmi , dok su militanti iz Gaze ispalili dvije rakete koje su pogodile područje u blizini farme. Pokop 85-godišnjeg Sharona, koji je umro u subotu nakon godina provedenih u komi, se održao samo desetak kilometara od Pojasa Gaze. No, stotine ljudi je usprkos nesigurnosti, došlo na sahranu.
Luiz Ramirez, koji je bio dopisnik Glasa Amerike iz Jerusalema kada je Ariel Sharon bio na vlasti, izvještava o kontroverznoj ostavštini dugogodišnjeg izraelskog lidera.
Ariel Sharon je bio borac koji je izrastao u državnika. Kao vojnik, bio je poznat po svom herojstvu na bojnom polju u decenijama nakon stvaranja izraelske države, osobito tokom rata na Yom Kippur 1973. U izvanrednom taktičkom potezu, on je predvodio izraelske snage preko Suezkog kanala, presjecajući put egipatskoj vojsci. Mnogima je bio poznat i po svojoj brutalnosti. 1982 je predvodio invaziju Libana koja je rezultirala masakrom kojeg je libanska kršćanska milicija izvela nad stotinama Palestinaca u izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila u Bejrutu. Dennis Ross, bivši američki pregovarač za srednjeistočna pitanja, kaže da je vojska oblikovala gospodina Sharona.
On je svakako vjerovao da je jedini način za postizanje mira poštivanje izraelske snage, kaže gospodin Ross.
Kao političar, Ariel Sharon je bio i kontroverzan. Kao član kabineta, promovirao je uspostavu jevrejskih naselja na palestinskim teritorijama. Palestinski stručnjak Shukri Abed kaže da ga je zbog toga arapsko stanovništvo dodatno mrzilo.
Njemu mnogi od njih nisu vjerovali, a vjerovatno su ga i mrzili, upravo zbog njegovih oštrih stavova, i jer je zagovarao izgradnju naselja. On je bio otac plana izgradnje naselja, kaže Shukri Abed.
Kao čelnik opocizije 2000-te, Sharon je posjetio Temple Mount ili Haram al-Sharif u Jerusalemu, što je dovelo do ljutnje među Palestincima i uzrokovalo pobunu poznatu kao druga Intifada. On je postao premijer 2001. Njegova vlada je ugušila pobunu za nekoliko godina, i počela izgradnju sigurnosnog zida koji sada razdvaja Izraelce od Palestinaca. Iako se Sharona mnogi sjećaju kao oštrog lidera koji je svakom mogućom akcijom branio svoj narod, on je bio također taj koji je bio sposoban poduzeti teške korake. 2005 je nadgledao izraelsko povlačenje iz pojasa Gaze, a povlačeći izraelske naseljenike i vojnike iz te enklave se nadao da će se postići mir sa Palestincima.
Premještanje naselja ima cilj da povuče djelotvornu sigurnosnu liniju između Izraela i Palestinaca, rekao je tada Ariel Sharon.
On je napustio stranku Likud kako bi oformio centrističku stranku Kadima. Ona se nakon toga uključila u intenzivne, ali neuspješne mirovne pregovore sa Palestincima, čiji je cilj bila uspostava odvojene palestinske države.
2006, Sharon je pretrpio niz moždanih udara i pao u komu. Na poziciji premijera ga je zamijenio Ehud Olmert. U tako vegetativnom stanju, Sharon je proveo nekoliko narednih godina u bolnici u blizini Tel Aviva, prije nego je vraćen ljekarskoj brigi kod kuće na njegovoj farmi u južnom Izraelu. Ariel Sharon je svoj život posvetio izgradnji jake izraelske države. Njegovi napori ka postizanju mira će i dalje biti projekat na kojem se još uvijek radi.
Luiz Ramirez, koji je bio dopisnik Glasa Amerike iz Jerusalema kada je Ariel Sharon bio na vlasti, izvještava o kontroverznoj ostavštini dugogodišnjeg izraelskog lidera.
Ariel Sharon je bio borac koji je izrastao u državnika. Kao vojnik, bio je poznat po svom herojstvu na bojnom polju u decenijama nakon stvaranja izraelske države, osobito tokom rata na Yom Kippur 1973. U izvanrednom taktičkom potezu, on je predvodio izraelske snage preko Suezkog kanala, presjecajući put egipatskoj vojsci. Mnogima je bio poznat i po svojoj brutalnosti. 1982 je predvodio invaziju Libana koja je rezultirala masakrom kojeg je libanska kršćanska milicija izvela nad stotinama Palestinaca u izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila u Bejrutu. Dennis Ross, bivši američki pregovarač za srednjeistočna pitanja, kaže da je vojska oblikovala gospodina Sharona.
On je svakako vjerovao da je jedini način za postizanje mira poštivanje izraelske snage, kaže gospodin Ross.
Kao političar, Ariel Sharon je bio i kontroverzan. Kao član kabineta, promovirao je uspostavu jevrejskih naselja na palestinskim teritorijama. Palestinski stručnjak Shukri Abed kaže da ga je zbog toga arapsko stanovništvo dodatno mrzilo.
Njemu mnogi od njih nisu vjerovali, a vjerovatno su ga i mrzili, upravo zbog njegovih oštrih stavova, i jer je zagovarao izgradnju naselja. On je bio otac plana izgradnje naselja, kaže Shukri Abed.
Kao čelnik opocizije 2000-te, Sharon je posjetio Temple Mount ili Haram al-Sharif u Jerusalemu, što je dovelo do ljutnje među Palestincima i uzrokovalo pobunu poznatu kao druga Intifada. On je postao premijer 2001. Njegova vlada je ugušila pobunu za nekoliko godina, i počela izgradnju sigurnosnog zida koji sada razdvaja Izraelce od Palestinaca. Iako se Sharona mnogi sjećaju kao oštrog lidera koji je svakom mogućom akcijom branio svoj narod, on je bio također taj koji je bio sposoban poduzeti teške korake. 2005 je nadgledao izraelsko povlačenje iz pojasa Gaze, a povlačeći izraelske naseljenike i vojnike iz te enklave se nadao da će se postići mir sa Palestincima.
Premještanje naselja ima cilj da povuče djelotvornu sigurnosnu liniju između Izraela i Palestinaca, rekao je tada Ariel Sharon.
On je napustio stranku Likud kako bi oformio centrističku stranku Kadima. Ona se nakon toga uključila u intenzivne, ali neuspješne mirovne pregovore sa Palestincima, čiji je cilj bila uspostava odvojene palestinske države.
2006, Sharon je pretrpio niz moždanih udara i pao u komu. Na poziciji premijera ga je zamijenio Ehud Olmert. U tako vegetativnom stanju, Sharon je proveo nekoliko narednih godina u bolnici u blizini Tel Aviva, prije nego je vraćen ljekarskoj brigi kod kuće na njegovoj farmi u južnom Izraelu. Ariel Sharon je svoj život posvetio izgradnji jake izraelske države. Njegovi napori ka postizanju mira će i dalje biti projekat na kojem se još uvijek radi.