Učinak automatskih proračunskih rezova, koji su stupili na snagu 1. ožujka, pogađa i američko Ministarstvo domovinske sigurnosti. Jedan rezultat tih mjera, takozvane sekvestracije: Ministarstvo je iz pritvora pustilo na tisuće nedokumentiranih, ilegalnih imigranata jer – sredstava za njihovo držanje u pritvoru više nema. Pitanje imigracijske reforme sada se izravno preklapa sa smanjenjem deficita, dvije vruće teme pred američkim zakonodavcima, ali i daje nade tisućama imigranata kojima u idućim mjesecima prijeti deportacija.
Jednu večer potkraj prosinca 2012. godine, policijski su agenti upali u dom Cesara Henriqueza, u predgrađu Chicaga, i uhitili ga. Krivično djelo koje je Henriquez, ilegalni imigrant, počinio bilo je da se nije prijavio za deportaciju.
“To je bilo vrlo bolno za moju obitelj, za djecu. Imam dvoje, bit će uskoro tinejdžeri. Bilo je teško i tužno u našoj kući.”
Henriquez je u pritvoru proveo gotovo 60 dana, čekajući na deportaciju, a onda jednog jutra, potkraj siječnja: “Probudili su nas, u dva ujutro, i rekli da spakiramo svoje stvari jer moramo zatvor smjesta napustiti.”
Ali, u slučaju Henriqueza, ne za Salvador, njegovu rodnu zemlju, nego natrag u njegovu kuću u predgrađu Chicaga, gdje će dalje čekati na svoju deportaciju.
“U početku, nisam znao zašto su nas pustili van, ali onda nam je netko rekao da je to zato što nemaju novaca da nas drže u zatvoru.”
Cesar Henriquez je jedan od više tisuća nedokumentiranih imigranata koji su zadnjih mjeseci pušteni iz pritvora zbog proračunskih pritisaka. Na konferenciji za novinare, održanoj u veljači, ministrica domovinske sigurnosti Janet Napolitano upozorila je da će sekvestracija donijeti problema njezinoj agenciji.
“Pod sekvestracijom, imigracijska i carinska služba morat će smanjiti broj pritvorenih osoba jer neće biti u stanju zadržati 34.000 kreveta za pritvorenike, kako je to određeno zahtjevom Kongresa.”
“Bili smo iznenađeni tim rezultatom sekvestracije jer godinama i govorimo da je to apsolutno bacanje novca,” kaže Joshua Hoyt, iz Koalicije za prava imigranata i izbjeglica, u saveznoj državi Illinois. “Osamnaest milijardi dolara, koliko trošimo na pritvaranje imigranata, njihovo pronalaženje, zaustavljanje na granici, čisto je rasipanje novca.”
Dugoročna ušteda, kaže Hoyt, postigla bi se donošenjem zakona o imigracijskoj reformi. “Cijela zemlja o njoj govori i mnogi od tih ljudi bi mogli ostati ovdje, njihove se obitelji ne bi trebale bez potrebe razdvajati i uništavati.”
Cesar Henriquez bi volio kad bi to bilo postignuto prije prosinca, kad očekuje vlastitu deportaciju. “Moja poruka predsjedniku je da zaustavi deportaciju i dopusti svakome bez kriminalne povijesti da bude slobodan, da ostane.”
Bude li ipak prisiljen napustiti Ameriku, Henriquez će, kako sam kaže, platiti krijumčaru da ga vrati u SAD, kako bi opet mogao biti sa svojom obitelji.
Jednu večer potkraj prosinca 2012. godine, policijski su agenti upali u dom Cesara Henriqueza, u predgrađu Chicaga, i uhitili ga. Krivično djelo koje je Henriquez, ilegalni imigrant, počinio bilo je da se nije prijavio za deportaciju.
“To je bilo vrlo bolno za moju obitelj, za djecu. Imam dvoje, bit će uskoro tinejdžeri. Bilo je teško i tužno u našoj kući.”
Henriquez je u pritvoru proveo gotovo 60 dana, čekajući na deportaciju, a onda jednog jutra, potkraj siječnja: “Probudili su nas, u dva ujutro, i rekli da spakiramo svoje stvari jer moramo zatvor smjesta napustiti.”
Ali, u slučaju Henriqueza, ne za Salvador, njegovu rodnu zemlju, nego natrag u njegovu kuću u predgrađu Chicaga, gdje će dalje čekati na svoju deportaciju.
“U početku, nisam znao zašto su nas pustili van, ali onda nam je netko rekao da je to zato što nemaju novaca da nas drže u zatvoru.”
Cesar Henriquez je jedan od više tisuća nedokumentiranih imigranata koji su zadnjih mjeseci pušteni iz pritvora zbog proračunskih pritisaka. Na konferenciji za novinare, održanoj u veljači, ministrica domovinske sigurnosti Janet Napolitano upozorila je da će sekvestracija donijeti problema njezinoj agenciji.
“Pod sekvestracijom, imigracijska i carinska služba morat će smanjiti broj pritvorenih osoba jer neće biti u stanju zadržati 34.000 kreveta za pritvorenike, kako je to određeno zahtjevom Kongresa.”
“Bili smo iznenađeni tim rezultatom sekvestracije jer godinama i govorimo da je to apsolutno bacanje novca,” kaže Joshua Hoyt, iz Koalicije za prava imigranata i izbjeglica, u saveznoj državi Illinois. “Osamnaest milijardi dolara, koliko trošimo na pritvaranje imigranata, njihovo pronalaženje, zaustavljanje na granici, čisto je rasipanje novca.”
Dugoročna ušteda, kaže Hoyt, postigla bi se donošenjem zakona o imigracijskoj reformi. “Cijela zemlja o njoj govori i mnogi od tih ljudi bi mogli ostati ovdje, njihove se obitelji ne bi trebale bez potrebe razdvajati i uništavati.”
Cesar Henriquez bi volio kad bi to bilo postignuto prije prosinca, kad očekuje vlastitu deportaciju. “Moja poruka predsjedniku je da zaustavi deportaciju i dopusti svakome bez kriminalne povijesti da bude slobodan, da ostane.”
Bude li ipak prisiljen napustiti Ameriku, Henriquez će, kako sam kaže, platiti krijumčaru da ga vrati u SAD, kako bi opet mogao biti sa svojom obitelji.