Prosvjetni radnici u RS-u otkrili kako je pandemija uticala na obrazovni sistem

Nadležni u RS-u opredijelili su se za redovnu nastavu u kombinaciji sa online učenjem, ističući da je najgora varijanta da se djeca u septembru ne vrate u školske klupe. Iz Instituta za javno zdravstvo RS kažu da će pratiti situaciju, vršiti analize i dostavljati podatke, a na osnovu parametara u lokalnoj zajednici donijeće odluku da li će škole naknadno biti zatvorene.

Miroslav Vulić, profesor biologije u banjalučkoj Gimnaziji smatra da je online nastava najbolje rješenje dok god postoji opasnost od širenja zaraze.

"Čisto sumnjam da sve predložene mjere sigurnosti, od podjela odjeljenja u manje grupe, pa do kombinovane nastave, mogu da budu garant da se neko neće zaraziti. Mislim da je dovoljan jedan slučaj zaraze u školi, a što je neminovno, da drugi roditelji ne dozvole svojoj djeci dalje pohađenje nastave“, smatra on.

Kao prosvjetni radnik, ali i kao roditelj, međutim, ističe da je, i bez pandemije, zabrinut za budućnost obrazovanja.

„Svjedoci smo da djeca sve više vremena provode pred ekranima svojih elektronskih uređaja. Škola je postala jedno od rijetkih mjesta gdje su „uživo“ mogli da imaju kontakt sa svojim vršnjacima, ali i autoritetima kao što su profesori, gdje su mogli razmijeniti znanja i vještine, presudne za život“, kaže on.

U budućem periodu, mnoge metode primjenjivane u online nastavi, prema njegovom mišljenju, treba iskoristiti i u redovnoj. Učenici su uvidjeli da online platforme i elektronski svijet mogu da budu i edukativnog, a ne samo zabavnog karaktera.

Pandemija je svakako uperila prstom u najslabije tačke obrazovnog sistema u RS-u. Veća ulaganja u obrazovanje, posebno u digitalnu pismenost i infrastrukturu, više su nego potrebna. Ovo je posebno došlo do izražaja u momentu obustavljanja nastave. Profesori ističu da nisu dobili jasne smjernice kako da realizuju online nastavu, tako da su bili prinuđeni da se snalaze kako znaju i umiju. Oni koji su posjedovali malo bolje informatičke vještine, poput profesora Vulića, uspjeli su da na vrlo kreativan način prezentuje đacima gradivo.

„Koristio sam platformu „Edmodo“ u kojoj sam kreirao virtuelne učionice i pozvao učenike da se pridruže. Tu sam im prezentovao nove nastavne jedinice u pdf formi ili kao video materijal, a kreirane video lekcije na kraju sam postavljao na svoj Youtube kanal „Bios Logos“. Učenici su imali obavezu da pogledaju nastavnu jedinicu i da odgovore na nekoliko pitanja, kako bi provjerili da li su savladali istu“, objašnjava on.

Njegova metoda bili su i online kvizovi, koji su učenicima bili dostupni sedam dana, a putem kojih su mogli provjeriti svoje znanje.

„Na kraju godine sam sumativno ocijenio te kvizove, kao njihovo procentualno postignuće“, objašnjava on, dodajući da je ovaj način koristan kako bi učenici provjerili svoje znanje, ali da nije objektivan u smislu procjene od strane profesora zbog mogućih zloupotreba.

„Bilo je nemoguće pregledati i prokomentarisati pojedinačne zadaće učenika na sedmičnom nivou zbog prevelikog broja učenika po profesoru. Imao sam osjećaj da radim non-stop, izuzev kad spavam. Isto tako, bilo je nemoguće objektivno vrednovati postignuća učenika, što se očekivalo od nas na kraju godine, zbog mogućnosti prepisivanja i grupnog rada“, objašnjava Vulić.

Da je ulaganje u digitalnu pismenost neophodno u svim okolnostima tvrdi i Aleksanda Zlokapa, profesorica srpskog jezika i književnosti. Prema njenom mišljenju, online nastava u datom trenutku bila je jedino rješenje, ali je vremenom, između ostalog, na vidjelo izašla velika informatička nepismenost naših učenika, ali i prosvjetnog kadra, te koliko je korišćenje raznih platformi predviđenih za obrazovanje neophodno u budućnosti.

S obzirom na teške okolnosti, kaže da je na kraju bila veoma iznenađena učinkovitošću ovog načina rada i pozitivnim komentarima učenika, kod kojih je primjetila slobodniji i kreativniji pristup.

„U veoma kratkom vremenskom periodu smo se morali reorganizovali i nastavili raditi u promijenjenim okolnostima“, objašnjava ona, dodajući da ova situacija samo jasno pokazuje koliko redovnoj nastavi nedostaje kreativnost u radu, ali i inovativna nastavna sredstva.

Nastava na daljinu, uopšte nije bila jednostavan zadatak za prosvjetne radnike u osnovnim školama. Morali su dobro da se pripreme, budu informatički pismeni, te da jedan čas prezentuju u nekoliko minuta, i to ne samo učenicima, već kompletnoj javnosti putem medijskog servisa. Zato mnogi od njih sa nestrpljenjem čekaju povratak u školske klupe.

„Biti nastavnik je predivna stvar, naučiti djecu novim vrijednostima je najvažniji zadatak, a raditi u učionici punoj djece je nešto najljepše“, objašnjava Branka Špirić, profesorica srpskog jezika i književnosti u OŠ „Branko Ćopić“ Banja Luka, koja kombinovanu nastavu vidi kao dobro rješenje.

„Pod tim mislim da odjeljenje jedne sedmice ima klasičnu nastavu, a sljedeće sedmice nastavu na daljinu. Ovako ne bi došlo do cjepkanja odjeljenja i do narušavanja jedne već formirane grupe djece koja su navikla da slušaju nastavu zajedno“, objašnjava ona.

Ona ističe da jedan dio nastave može da se obradi na daljinu, ali drugi dio veoma teško ili skoro nikako.

"Sa druge strane, nastavnik predaje gradivo, a pri tome ne vidi reakcije učenika, te mora da se osloni na svoje iskustvo - šta je to učenicima najzanimljivije, najvažnije i šta je to što će zagolicati njihovu maštu kako bi dalje sami proučavali nastavnu jedinicu“, objašnjava ona.

Osvrnula se i na apel Ujedinjenih nacija koje putem kampanje „Spasimo našu budućnost“ upozoravaju na „generacijsku katastrofu“. Ona ističe da prioritet svakako treba da budu zdravstvene mjere, ali da pedagoške mjere nikako ne smiju biti zanemarene.

„Šteta može biti ogromna. Osnova društva je obrazovan, stručan, radan i porodičan čovjek, a sve ovo se najviše uči u školskim klupama. Upravo bih se u ovoj prilici osvrnula na riječi italijanskog književnika De Amičisa, koji je davno napisao da je dobro školovanje potrebno da bi odvojilo civilizaciju od divljaštva i da je ono slava, nada i napredak cijelog svijeta“, zaključuje Branka Špirić.

Da je i mimo pandemije potrebno poduzeti značajne korake ka poboljšanju obrazovanja u cijeloj BiH, pokazali su i rezultati PISA testa rađenog 2018. godine, gdje je svaki drugi učenik ocijenjen kao funkcionalno nepismen. Metode učenja tokom pandemije mogle bi dodatno produbiti krizu u već narušenom obrazovnom sistemu. Nastavnici u RS-u, kako kažu, prilagodiće se svim zdravstvenim preporukama, ali apeluju na nadležne da pronađu model koji neće ostaviti trajne posljedice na obrazovanje djece.