Laurie Barnwell je bilo samo osam godina kad je s obitelji dosla na havajski otok Oahu, gdje je njen otac bio stacioniran u vojnoj bazi Pearl Harbor, i jos kao djevojcica otkrila je ono sto ce je u zivotu najvise privlaciti:
"Zaljubila sam se u Havaje i njihov izricaj kroz glazbu."
Nekako u isto vrijeme, Jake Rohrer je odrastao u El Cerritu, u Kaliforniji, gdje se sprijateljio s Johnom Fogertyjem i drugima iz benda Creedence Clearwater Revival. Jake je s njima isao na turneje, kao menadzer. Sada, cetrdesetak godina kasnije, prisjeca se tih dana kao razdoblja punog mogucnosti:
"Bilo je uzbudljivo, bilo je zabavno, imao sam prilike nauciti sve o biznisu iz prve ruke."
Obitelj Barnwell ce se, nakon Havaja, skrasiti u El Cerritu gdje Laurie upoznaje Jakea. Kad su njihova djeca zavrsila skolovanje, 1996. godine, i krenula vlastitim putevima, Rohrerovi su odlucili povuci se u mirovinu na otoku Maui. U Laurie se istog casa ponovno raspirila ona strast za havajsku glazbu:
"Tradicionalna havajska glazba je moja uciteljica. Prenosi mi legende o raznim mjestima na otocju, govori o tome sto ona znace Havajcima, povezuje me s tim mjestima, s tom kulturom."
Potaknut njenim entuzijazmom, i Jake se zaljubio u havajsku glazbu, u njene pjevace. Sluze se senzualnim ritmovima, kaze on, kakvih nema nigdje drugdje, ni u jednoj drugoj glazbi:
"Svima njima, cini se, prolazi bogata zila kulturnog nasljedja. To je posebno vidljivo u obiteljima – ako jedan clan ima talenta, imaju ga gotovo svi u toj obitelji."
Za Rohrerove je bilo potpuno prirodno angazirati se na lokalnoj glazbenoj sceni. Jake je napravio studio u garazi i u njemu snimio CD s pjevacem tradicionalne glazbe po imenu Ata.
S planovima za nastavak tog posla, trebalo je naci i pravo ime za studio. Predlozeno je bilo ime Ululoa, ime koje je jedan od lokalnih umjetnika vec dao domu Rohrerovih. Laurie objasnjava da se imena daju mnogim havajskim domovima i da je njihovo – Ululoa – posebno prikladno:
"Ululoa ima mnoga znacenja, rijec je slojevita, ali u prvom redu znaci – bujan rast, no ne samo biljke, nego se misli i na duhovni rast, kreativni rast, dakle – ono sto se i zbiva ovdje, u studiju, s ljudima i njihovom glazbom."
Rohrerovi u svoj studio, za snimanje, pozivaju samo one cija se glazba i nacin pjevanja njima svidjaju, one koji oni vole. Rade sa svakim individualno, daju svakome punu umjetnicku slobodu, s punim postovanjem za njihovu kulturu.
Kad prodajom CD-a pokriveni budu troskovi produkcije, Ululoa i umjetnik dijele zaradu, pola-pola. Ugovora nema, postenje je operativna rijec poslovanja. Svaki je dogovor okrunjen stiskom ruke, kaze Jake, temeljeno na havajskom kulturnom nacelu zvanom pono:
"Ako se sve radi kako treba, ne samo s umjetnicima nego u biznisu opcenito, ako se u djelovanju s drugima postuje pono, ako je svatko pono, nema potrebe za papirima i odvjetnicima."
Jedna od skupina koje su Rohrerovi pozvali na snimanje u svoj studio su Hula Honeys. Njihov CD, pod nazivom Girl Talk, osvojio je, prosle godine, nagradu od Hawaiian Academy for Recording Arts, kao najbolji jazz album.
Havajska je kultura oralna tradicija. Legende i price prenose se s koljena na koljeno pjesmama. Mnogi umjetnici kazu da Rohrerovi, sa svojim studijom, spasavaju kulturu koja bi inace bila izgubljena, ali Laurie Rohrer tvrdi da je ono sto oni rade samo objavljivanje dobre glazbe:
"Ne moze se reci da cuvamo na ovaj nacin havajsku kulturu od zaborava, ali ako nase snimanje havajske glazbe pomogne tome, rezultira time, bit cemo vrlo sretni."
Laurie i Jake Rohrer budno prate mladu generaciju i kad najbolji budu spremni, pozvat ce ih u Ululoa studio i nastaviti s promicanjem i cuvanjem jedinstvenih zvukova Havaja.