Uskoro se navršava deseta godišnjica terorističkih napada na Ameriku. Američke oružane snage već deset godina vode globalni rat protiv terorizma. Najistaknutije bojišnice tog sukoba su Afganistan i Irak. Mnogi američki vojnici i časnici već su nekoliko puta bili i u Afganistanu i u Iraku – u uzastopnim, višemjesečnim misijama. S njihovim je obiteljima u bazi Fort Lewis u saveznoj državi Washington razgovarala Sharon Behn.
Jennifer Huggins razgovara s ocem u jednom restoranu blizu vojne baze Fort Lewis. U rujnu 2001. Jennifer je imala četiri godine. Njezin otac – pukovnik američke vojske – sljedećih je godina bio uglavnom izvan kuće. Ratovao je – ukupno - više od četiri godine. Zato je svaka minuta kada je kod kuće jako važna. "Volim otići s njim na večeru van i razgovarati. To su posebni trenuci – baš zato što su jako rijetki“ - kaže Jennifer.
Jake obiteljske veze – kao u slučaju Hugginsovih - vrlo su važne, i vojnicima a i njihovim bližnjima. Ali, istraživanja pokazuju da su djeca iz takozvanih 'vojničkih obitelji' često depresivna i pod stresom – ako su otac ili majka često i dugo van zemlje. Michelle Huggins, Jenniferina majka, kaže da se maloj djeci ne mogu kazati baš sve neugodne činjenice o ratu. Na primjer, kada je njezin suprug – prije nekoliko godina - bio ranjen u samoubilačkom napadu. "Rekli smo joj da je tata pao i da se ozlijedio. Ne možete reći devetogodišnjem djetetu da se netko raznio bombom ispred njezinog tate“ - kaže Michelle Huggins.
Ali, neke stvari se ne mogu zatajiti. Lisa Hallett, udovica s troje male djece, kaže: "Djeci je još uvijek teško shvatiti da im se tata neće vratiti." Suprug Lise Hallett, kapetan John Hallett, poginuo je 2009. u Afganistanu. Lisa Hallett kaže da nije niti u snu mogla zamisliti da će joj suprug poginuti u ratu.
U američkoj vojsci služi i mnogo žena. Dočasnica Shauna Fizer otišla je u Irak kada joj je sin imao sedam mjeseci. Za malog Devona morao se brinuti isključivo otac. Majka se vratila iz Iraka nakon samo tri mjeseca, prije kraja misije – teško ranjena i zauvijek paraliziranih nogu. Kaže da je sin uopće nije prepoznao: "Trebalo mu je oko tjedan dana da shvati da sam mu ja mama, tako da mi je bilo jako teško. Nije htio da ga uopće držim, iako je prije mog odlaska stalno bio u mom naručju."
Duga izbivanja teška su za mnoge brakove. Erin O'Connor nije bila s mužem ukupno tri od posljednjih osam godina. "Strah da se neće vratiti uvijek je prisutan, ali i zatomljen. O tome se ne govori puno i o tome se mnogo ne misli – jer u protivnom, uopće ga ne bih pustila da ide“ - kaže Erin O'Connor.
Američke oružane snage u potpunosti su dobrovoljačka organizacija. Međutim, situacija takozvanih 'vojničkih obitelji' zbog toga nije niti malo lakša.