Uloga ljuskavca
Naučnici tvrde da su pronašli više tragova o tome kako se novi korona virus mogao prenijeti sa slijepih miševa na ljude preko ljuskavaca (pangoline) - životinja koje su najčešće ilegalno prodavane na svijetu, piše Guardian.
Baveći se porijeklom virusa, istraživači su utvrdili da je on kružio među šišmišima ali da su mu za vezivanje na ljudske ćelije nedostajale potrebne bjelančevina te da bi se ta sposobnost mogla dobiti od virusa pronađenog u ljuskavcima. Studija ne potvrđuje da je ljuskavac životinja koja je virus prenijela na ljude ali, naglašava list, to daje težinu prethodnim studijama koje su sugerisale da je možda bio uključen u procesu prenosa.
Dr. Elena Giorgi iz Nacionalne laboratorije u Los Alamosu, jedna od glavnih autorica studije, rekla je da su ljudi već proučavali vezu s ljuskavcima ali da su naučnici i dalje podijeljeni u vezi njihove uloge u evoluciji Sars-Cov-2, virusa koji uzrokuje pojavu bolesti COVID-19.
"U našem istraživanju pokazali smo da doista Sars-Cov-2 ima bogatu evolucijsku istoriju koja je uključivala preusmjeravanje genetskog materijala korona virusa između šišmiša i ljuskavca prije nego što je stekao sposobnost prelaska na ljude", rekla je dodajući da "neposredna blizina životinja različitih vrsta u uslovima mokrih tržnica može povećati mogućnost širenja infekcija s vrste na vrstu".
Međutim, naglašava Guardian, profesor Edward Holmes, biolog s Univerziteta u Sidneju u Australiji, rekao je da je potrebno još rada na toj temi. "Postoji jasan evolucijski jaz između Sars-Cov-2 i njegovih najbližih rođaka koji su do danas pronađeni kod slijepih miševa i ljuskavaca", rekao je. "Jedini način na koji će se ovaj jaz popuniti je više istraživanja drugih divljih životinja."
Doza čini otrov
Cashiers serve customers from behind a plastic sheet barriers installed as a precaution against the new coronavirus outbreak, at the supermarket at AEON shopping mall in Tangerang, on the outskirts of Jakarta, Indonesia, Friday, May 22, 2020.
Kada stručnjaci preporučuju nošenje maski, držanje distance od drugih najmanje dva metara, često pranje ruku i izbjegavanje gužve, oni zapravo govore da je potrebno umanjiti izloženost određenoj količini virusa, napisao je New York Times ističući kako određena istraživanja o korona virusu potvrđuju da je riječ o patogenu koji dokazuje poznatu izreku da ‘doza čini otrov’.
Naučnici tvrde da nekoliko virusnih čestica ne može uticati na razvoj bolesti jer ljudski imunološki sistem bi najčešće pobijedio malu količinu virusa. No, dodaje list, još uvijek je nemoguće utvrditi kolika je minimalna učinkovita doza jer je teško uhvatiti trenutak zaraze.
Uobičajeni respiratorni virusi, poput gripe i drugih korona virusa, trebali bi ponuditi određenu spoznaju. Ali istraživači su otkrili malo dosljednosti. Za SARS, također korona virus, procijenjena zarazna doza iznosi samo nekoliko stotina čestica. Za MERS, zarazna doza je puno veća, nekoliko hiljada čestica. Novi korona virus, SARS-CoV-2, sličniji je virusu SARS-a i, prema tome, zarazna doza može biti stotine čestica, rekla je Angela Rasmussen, virolog s Univerziteta Columbija u New Yorku.
Presudna doza također može varirati ovisno o tome da li se guta ili udiše, ističu naučnici dodajući da "po prijemu virusa" - oblik nosnica i količina prisutne dlake i sluzi u nosu - kao i raspodjela određenih ćelijskih receptora u dišnim putevima na koje se virus veže - mogu uticati na to kolika količina virusa će izazvati infekciju. Ipak, veća doza očito je lošija, pa to može objasniti zašto su neki mladi zdravstveni radnici postali žrtve iako virus obično cilja na starije ljude.
Osim izbjegavanja gužve u zatvorenim prostorima, najučinkovitija stvar koju ljudi mogu učiniti su nošenje maski, rekli su svi stručnjaci. Čak i ako vas maske ne štite u potpunosti od kapljica napunjenih virusom, one mogu smanjiti dobivenu količinu ispod zarazne doze, napisao je New York Times.
Upozorenja o mogućim posljedicama
A man wearing a protective face mask walks in front of a closed restaurant in Paris on May 30, 2020.
Dok se pandemija širi svijetom i uzrokuje mnoge smrtne slučajeve, naučnici upozoravaju na moguće posljedice bolesti COVID-19 ukazujući na mogućnost postvirusnih problema koji bi za veliki dio populacije mogli biti cjeloživotni a u nekim slučajevima onesposobljavajući, ukazuje Washington Post.
Dugotrajne bolesti kojima prethode virusne infekcije mogu biti često iscrpljujuće pa čak i pogubne. U 2015., nacionalno medicinsko savjetodavno tijelo, Institut za medicinu, procijenio je da između 800.000 i 2,5 miliona američkih stanovnika živi s bolešću nespretno nazvanom Sindrom mialgičnog encefalomijelitisa / hroničnog umora (ME / CFS). Procjenjuje se da je tri četvrtine ovih slučajeva izazvano virusnim ili bakterijskim infekcijama.
Uz sve nove izvještaje o oštećenju pluća, bubrega i srca, mnogi pacijenti COVID-19 se žale na neprestani umor od stresa, bolove u mišićima, kognitivne probleme i druge simptome s kojima je dobro upoznat bilo ko s ME / CFS. Pacijenti koji su imali sindrom postvirusnog umora savjetuju bolesnima da se odmore, odmore i još malo odmore, naglašava Washington Post.
Ako se simptomi nastave šest mjeseci ili duže, sindrom postvirusnog umora može se pretvoriti u dijagnozu ME / CFS, koja je obično doživotna i nerijetko pogubna. Do 25 odsto bolesnika s ME / CFS već godinama su u kući ili u krevetu i za njih još uvijek ne postoje tretmani ili terapije koje je odobrila američka Agencija za hranu i lijekove.
Na Nacionalnim institutima za zdravstvo i drugdje, naučnici koji su proučavali postvirusne simpotme ME / CFS sada se bave pacijentima COVID-19 nastojeći da otkriju koji biološki faktori razdvajaju one koji povrate svoje zdravlje od onih koji ostaju bolesni. Istraživači sumnjaju da će određeni pacijenti vjerovatno ostati bolesni i na kraju razviti postvirusni ME / CFS. Njihove sumnje utemeljene su u prethodnim istraživanjima, ističe vašingtonski list naglasivši kako je većina izvještaja i rasprava o COVID-19 fokusirana na smrtnost bolesti, zanemarujući rizik od dugoročnih zdravstvenih problema.