Aktivisti za prava radnika - migranata u SAD ističu da se takve zloupotrebe ne događaju samo u drugim zemljama.
„Činjenica je da se migranti radnici u SAD suočavaju sa brojnim sličnim problemima kao i radnici u Kataru”, kaže u razgovoru za Glas Amerike Julie Taylor, izvršna direktorica Nacionalnog ministarstva za radnike na farmama, čije je sjedište u Sjevernoj Karolini.
Među tim problemima je „primoravanje radnika da rade po ekstremnoj vrućini, zakidanje na plaćanju, loš smještaj, nedostatak pristupa zdravstvenoj zaštiti, i manjak zaštitne opreme”, kaže Taylor. „Tragedija u Kataru se ne smije tolerisati, a to je ujedno važna prilika da se Amerikanci podsjete na tragedije koje se dešavaju kod kuće”.
U nekim državama i opštinama, vladine agencije i aktivističke organizacije mogu da ukažu na napredak kada je riječ o stranim radnicima. Prošle godine, u New Yorku, na primjer, radnici na farmama - od kojih veliki dio čine migranti na privremenom radu - izborili su se za pravo na kolektivno pregovaranje što će im omogućiti da se uspješnije zalažu za povećanje plata i bolje uslove rada.
A prošlog mjeseca u New Orleansu, Odjeljenje za dnevnice i radno vrijeme Sekretarijata za rad obnovilo je ugovor sa konzulatom Meksika kako bi se radnicima koji govore španski jezik u Louisiani i Mississippiju pružile informacije o njihovim pravima u Sjedinjenim Državama, i pristup obuci kao što je učenje zaštite na radu.
„Zahvaljujući partnerstvu sa konzulatom Meksika, unaprijedili smo kapacitete da i poslodavci i radnici razumiju svoje obaveze, i svoja prava”, izjavio je za Glas Amerike Troy Mouton, okružni direktor Sekretarijata za rad u New Orleansu.
Sporazum je sklopljen u nadi da će smanjiti zloupotrebe nad ranjivim radnicima, koji obavljaju poslove na marginama društva, kako bi im se pomoglo da razumiju da njihovi poslodavci imaju zakonsku obavezu da ih plate. Uprkos takvim koracima, aktivisti tvrde da je potrebno uraditi još mnogo više.
Neophodni radnici
Prema studiji Istraživačkog centra Pew iz 2017. godine, u svakom trenutku u Americi boravi oko 12 miliona radnika-migranata, od kojih neki imaju potrebna dokumenta, a drugi ne. Aktuelna nestašica radne snage u Americi, gdje milioni radnih mjesta nisu popunjeni, bila bi gora bez učešća migranata i privremenih radnika, kažu grupe za zaštitu prava radnika.
„Radnici migranti doprinose skoro svakom sektoru privrede”, objašnjava Shannon Lederer, direktorica za imigracionu politiku federacije sindikata AFL-CIO, „a oni se također eksploatišu u svim tim sektorima - u svakoj grani industrije i svakoj platnoj kategoriji. To je kriza velikih proporcija”.
Tray Mouton iz Sekretarijata za rad kaže da su migranti na privremenom radu proteklih godina odigrali nezamjenjivu ulogu u New Orleansu i širom Meksičkog zaliva. Zbog toga je bila evidentna potreba da se obnovi ugovor sa konzulatom Meksika da se pomogne u zaštiti prava tih radnika.
„U novijoj historiji, najznačajniji pojedinačni događaj koji je doveo do povećanog prisustva migrantskih radnika u Louisiani bio je uragan Katrina 2005. godine”, kaže, podsjećajući na oluju koja je poplavila 80% New Orleansa i izazvala smrt više od 1.800 ljudi.
„Mnogi od tih radnika su došli iz Meksika i drugih dijelova Centralne Amerike, a njihov rad poslije oluje, na raščišćavanju, uklanjanju otpada, rušenju i zatim rekonstrukciji, imali su veliki uticaj na naš grad.”
Slično se dogodilo poslije uragana Laura, Delta i prošlogodišnje Ide, ali Mouton kaže da je doprinos radnika migranata znatno veći od pomoći u oporavku od prirodnih katastrofa.
„Većina radnika migranata u Louisiani doprinosi građevinarstvu, poljoprivredi, i industriji morske hrane, što su sve grane važne za privredu Luizijane”, kaže i dodaje da je u toku borba da se „zaštiti dobrobit tih radnika” i postigne „poštovanje federalnih standarda u domenu rada”.
„Užasni uslovi”
Amy Liebman, šefica programa Mreže ljekara za migrante, čije je sjedište u Texasu, vjeruje da je pandemija Covida pokazala koliko su migranti ključni za Ameriku i njenu ekonomiju. Zbog toga bi nacija trebalo da je još više šokirana uslovima pod kojima ti ljudi rade, dodaje ona.
„U radijusu od 120 kilometara oko moje kuće, imamo 10 fabrika za preradu piletine, gdje mnogi migranti rade taj težak posao”, izjavila je Liebman za Glas Amerike. „Na vrhuncu Covida-19, ti radnici su po cijeli dan radili zbijeni na tijesnom prostoru, i oni su bili ti koji su se razboljevali i umirali od virusa, i prenosili zarazu svojim rođacima.”
„Međutim, postoji strah, a taj strah je zasnovan na činjenicama, da ako se žalite šefu, ne samo što će vas otpustiti, nego ćete i biti deportovani”, dodaje Liebman.
Aktivisti za prava migranata kao što je Liebmanu kaže da uviđanje razloga zbog kojih ti radnici uopšte dolaze u Sjedinjene Države može da doprinese razumijevanju teške situacije u kojoj su se nalazili.
Postoje faktori koji ih podstiču da se isele iz svojih rodnih zemalja - kao što su rat, nasilje, politička nestabilnost i prirodne katastrofe, a zatim i faktori koji ih privlače - kao što je potražnja za jeftinom radnom snagom u Sjedinjenim Državama.
„Kada imate ljude koji očajnički žele da napuste svoje domove ili dođu da rade kako bi mogli da šalju novac svojim rođacima, imate situaciju u kojoj ti radnici mogu da se lako eksploatišu i to je upravo ono što se događa”, ističe Lederer iz AFL-CIO.
„Imate regrutere u Sjedinjenim Državama koji traže radnike u drugim zemljama i traže od njih da plate kako bi mogli da rade u SAD”, dodaje Lederer. „Pošto su ti radnici već u dugovima kada stignu, očajnički žele da rade. A viza im je vezana za jednog poslodavca, tako da ako se požale na loš i tijesan smještaj, ili pomenu kako nisu plaćeni na vrijeme, poslodavac može da ih otpusti i biće vraćeni u svoje matične zemlje.”
Izazovi 21. vijeka i potreba za sveobuhvatnim rješenjima
Liebman kaže da sve toplija klima doprinosi nevoljama migranata, budući da oni često rade na otvorenom, po sve vrelijim i opasnijim vremenskim uslovima. To može da izazove zdravstvene probleme i poveća teškoće sa kojima se mnogi suočavaju.
„Dobijanje dobre zdravstvene njege je već dovoljno komplikovano za migrante ali dodajte tome i prirodu njihovog posla”, objašnjava Liebman. „Svaki put kada odete na neko novo mjesto, morate da izdvojite vrijeme da naučite stvari. Ko će se starati o vama i vašoj porodici? Gdje je lokalni dom zdravlja? Kako stići tamo? Kako ćete platiti ljekara? U područjima sa velikim brojem radnika - migranata, lokalni domovi zdravlja često rade i preko svog kapaciteta, i šta onda?”
Dok aktivisti za prava imigranata pozdravljaju postepeni napredak u nekim jurisdikcijama, kažu da su federalne mjere neophodne da bi se zaista poboljšali uslovi za radnike - migrante.
„Ovo je krizna situacija i moramo da se ozbiljno pozabavimo traženjem stvarnih rješenja”, kaže Lederer, dodajući da bi sveobuhvatna reforma američkog imigracionog sistema bila dobar početak.
„Ako ćemo da stvorimo zemlju koja pruža dobrodošlicu radnicima koji su potrebni našoj ekonomiji, fokus treba da bude na dugoročnim rješenjima koja bi imigrantima omogućila da trajno dođu u ovu zemlju i imaju mogućnost da mijenjaju poslove kada stignu ovdje.”