U listopadu prošle godine, NASA-ina raketa se brzinom od 9 tisuća kilometara na sat zabila u jedan tamni krater na južnom polu Mjeseca. Udar je izbacio oblak prašine s Mjesečeve površine koji je na razne načine snimila letjelica Lunar Reconnaisance Orbiter. Znanstvenici su analizirali nalaze, te ustanovili da preliminarni rezultati misije, kao i drugih, ukazuju da je na Mjesecu postojala voda u nekom obliku. NASA-in znanstvenik Michael Wargo kaže da čitav niz nalaza iz protekle godine te naznake čini sigurnima: "Potvrdili smo da je izbačeni oblak prašine zaista sadržavao vodu u obliku leda i to u količini koja je oko 50 posto veća nego što su bile naše inicijalne procjene".
To znači da mjesto udara rakete ima više vode nego neke pustinje na Zemlji. Wargo je bio jedan od znanstvenika koji su u četvrtak govorili na NASA-inoj telekonferenciji o najnovijim nalazima iz prošlogodišnje misije. Wargo je rekao da prisutnost vode na Mjesecu ne znači da on i na jednom svom dijelu podsjeća na klizalište, čak niti u najdubljim kraterima na južnom polu koji su u vječnom mraku. Raketa je udarila u mjesto koje se, u najboljem slučaju, kaže Wargo, može opisati kao rahla, snijegom pokrivena prašina. NASA-ini znanstvenici kažu da je misija pokazala da se na Mjesecu nalaze neka od najhladnijih mjesta u čitavom Sunčevom sustavu, premda su snimali podatke u vrijeme kad su temperature u gađanom krateru bile skoro najviše u godini. Podaci ukazuju na aktivni ciklus vode u Mjesečevoj sjeni, pa i na postojanje permafrosta, odnosno područja gdje bi led mogao biti neposredno ispod površine. Oblak izbačene prašine sadržao je, uz vodu, i druge elemente, odnosno spojeve: molekularni vodik, ugljični monoksid, živu i srebro.
Peter Schultz, profesor geologije na Sveučilištu Brown i član znanstvene ekipe koja je vodila prošlogodišnju lunarnu misiju, kaže da se znanstvenici nadaju da bi im dobiveni podaci mogli pružiti bolji uvid u resurse na Mjesecu: "Dakle, otvorili smo – da tako kažem – ormar našeg Mjeseca i otkrili stvari koje nismo očekivali. I, jednako kao što Zemlja čuva pokazatelje prošlih klima u ledu na svojim polovima, tako i Mjesec čuva svoje pokazatelje prošlih udara a možda čak i posljednjih stadija lunarnog vulkanizma".
I dok Schultz uspoređuje Mjesečev južni pol s ormarom, Wargo drugačije opisuje područja koja su tako hladna da mogu očuvati vodu kroz milijarde godina: "Običavao sam opisivati te trajno zasjenjene regije kao nešto nalik prašnjavom tavanu Sunčevog sustava. Sada znamo da su ti hladni krateri više nalik zamrzivaču koji bi se držao u podrumu. Pogledajte što biste našli kad ga ne bi odmrznuli i očistili par milijardi godina".
Ti nalazi, kao i drugi, objavljeni su u šest članaka u online izdanju časopisa Science od 22. listopada 2010.