Kraj jedne ere - sve manje reportera lokalnih medija u Washingtonu

Jonathan Salant voli da sakuplja predmete: figurice predsjednika i poznatih ličnosti, značke iz kampanje, skoro 40 godina novinarskih propusnica...

Ali više od svega, voli da sakuplja priče.

Jonathan Salant stoji ispred stotina pres propusnica koje je sakupio tokom svojih decenija izvještavanja iz Washingtona. (Foto: VOA/Liam Scott)

Jedna od omiljenih je iz 2023, kada se nekoliko članova delegacije New Jerseyja u Kongresu založilo za njega da sačuva posao nakon što ga je Star-Ledger, dnevnik iz Newarka, otpustio, što znači da je New Jersey ostao bez reportera u Washingtonu zaduženog da prati Kongres.

Priče o otpuštanju novinara lokalnih medija ponavljaju se širom SAD-a skoro 20 godina, kako je sve više zajednica, zbog finansijskih problema u medijskoj industriji, ostalo bez svojih predstavnika - novinara u glavnom gradu zemlje.

Taj gubitak, kaže Salant, je loš za demokratiju.

"Građani su ti koji gube jer nema nikoga ko vodi računa o tome šta tačno rade njihovi izabrani predstavnici", izjavio je.

Salant, koji sada sa još jednim kolegom prati događaje na Capitol Hilu za Pittsburgh Post-Gazette iz Pennsylvanije je raritet: novinar koji živi u Washingtonu i pokriva nacionalnu politiku za jedan lokalni medij. Prije dvije decenije, stotine reportera nalik njemu su radile u prestonici. Sada ih je ostalo samo 60, prema podacima Udruženja regionalnih reportera.

Oni su postali "ugrožena vrsta", a posljedice za zajednice širom zemlje su ogromne", kaže Tim Franklin, koji se nalazi na čelu Medill inicijative za lokalne medije pri univerzitetu Northwestern.

Glas Amerike je pitao nekoliko reportera koji iz Washingtona izvještavaju za lokalne medije kakav će efekat to ostaviti na zemlju.

Iako dolaze iz geografski i demografski sasvim različitih gradova kao što su Atlanta, San Francisco i Spokane u Washingtonu, svi su imali isti odgovor: imati manje reportera na terenu u Washingtonu znači manju odgovornost za zakonodavce i gubitak osjećanja povezanosti Amerikanaca sa njihovim glavnim gradom i odlukama koje se tu donose, a koje na njih najviše utiču.

U predsjedničkoj izbornoj godini - u vrijeme sve većih stranačkih podjela u washingtonskoj politici i sve manjeg povjerenja u medije - te brige su posebno izražene.

Teško je videti sve manji broj reportera koji pokušavaju da pozivaju na odgovornost političare - kaže Sabrina Eaton, koja od 1994. godine prati washingtonsku politiku za dnevnik Plain Dealer iz Clevelenda. Ona procjenjuje da je u vreme kada je počela da radi taj posao, Ohio je imao oko 20 reportera u Washingtonu. Sada je, kako kaže, jedina.

"Ako niko ne ostane da obavještava ljude o tome šta rade njihovi predstavnici u Kongresu, to je tragedija", kaže ona.

Smanjenje broja regionalnih reportera koji rade u Washingtonu je dio šireg trenda u industriji lokalnih medija. Prema izveštaju Medill inicijative za lokalne medije iz 2023, Sjedinjene Države su izgubile skoro trećinu svojih dnevnih listova od 2005.

Finansijski izazovi su razlog za mnoga zatvaranja. A kada lokalni mediji zapadu u finansijske probleme, dopisnici iz Washingtona su često prvi koje eliminišu, kažu novinari koji su govorili za Glas Amerike.

"Sva ta smanjenja polako nagrizaju demokratiju", kaže Margaret Patterson, profesorica novinarstva na univerzitetu Duquesne u Pittsburghu i bivša reporterka za sada ugašeni Pittsburg Press.

To što imaju svog reportera u Washingtonu pomaže građanima Pittsburgha da budu angažovani i sagledaju nacionalnu politiku na nezamjenjiv način, dodaje ona.

Tia Mitchell dopisnica Atlanta Journal Constitution snima radio emisiju 6. marta 2024. iz svog ormana, gdje kaže da je kvalitet zvuka bolji. (Cristina Caicedo-Smit/VOA)

Osjećanje dužnosti

Za Tiju Mitchell, dopisnicu dnevnika Atlanta Journal Constitution, činjenica da je jedina reporterka u prijestolnici koja se fokusira na Georgiju je velika odgovornost.

"Ima tako mnogo toga što treba pokriti iz ugla Georgije. Osjećam odgovornost da učinim sve što mogu", kaže ona za Glas Amerike.

Upravo je zavšila snimanje podcasta u svom ormanu gde je, kako kaže, zvuk bolji. To je jedan od nekoliko načina na koje pokušava da informiše svoju publiku.

"Želim da ljudi kod kuće u Georgiji kažu - Pratim Atlanta Journal Constitution jer mi pomaže da znam šta se dešava, pomaže mi da pratim šta rade moji izabrani zvaničnici, da donosim upućene odluke kada glasam", kaže.

Za Mitchell, to uključuje pokrivanje drugog kruga izbora za Senat u Georgiji, 5. januara 2021. Pobjednici, Jon Ossoff i Raphael Warnock, su demokratama obezbijedili tjesnu kontrolu nad Senatom. Dan kasnije, izvještavala je iz Kongresa za vreme pobune 6. januara.

"Ta dva dana su vjerovatno najmonumentalniji dani moje karijere. Učvrstili su značaj Georgije ali također, rekla bih, značaj demokratije", kaže Mitchell.

Pošto su i Georgia i Pennsylvania neopredjeljene države, publika će se oslanjati na Mitchell i Salanta u ovoj izbornoj godini da pruže informacije o stavovima lokalnih i nacionalnih kandidata o ekonomiji, imigraciji, poljoprivredi, socijalnoj pomoći i drugim pitanjima.

Holi Louer prati gradsku skupštinu Pitsburga za Pitsburg Post-Gazet. (Foto: Cristina Caicedo-Smit/VOA)

Kolege Mitchell i Salanta se, takođe, oslanjaju na njih. U Pittsburghu, reporterka koja prati gradsku skupštinu Hallie Lauer tijesno sarađuje sa deskom Post-Gazette u Washingtonu.

"Naša strategija je da balansiramo teme iz kampanje sa onim šta misle birači", kaže Lauer, sjedeći u prostorijama za novinare u gradskoj skupštini Pittsburgha.

Ona i Salant sarađuju na temama relevantnim za publiku u Pittsburghu, kao što su infrastruktura i industrija prirodnog gasa. Pretplatnici mogu da pročitaju njihove izvještaje u štampanom nedjeljniku, ili na websiteu.

Kada su ovog proljeća govorili za Glas Amerike, njihove novine i sindikat su pregovarali o uslovima rada, bez postizanja sporazuma.

Pa ipak, publika Post-Gazette je koncentrisana u jugozapadnoj Pennsylvaniji, i nijedan drugi medij iz države nema dopisnika u Washingtonu, kažu.

"Brine me ostatak države", kaže Lauer.

Mapa lokalnih medija po američkim okruzima

Medijske pustinje

Regioni koji nemaju posebne, lokalne medije sada su poznati kao medijske pustinje. 203 američka okruga prošle godine nije imalo lokalne medijske organizacije, prema podacima Medill inicijative za lokalne medije. Šire gledano, više od polovine američkih okruga nema pristup ili ima ograničeni pristup pouzdanom lokalnom izvještavanju.

A manje od 25 država ima regionalne reportere koji imaju akreditacije da prate Kongres, prema podacima press galerije američkog Senata.

"Ne možemo da imamo funkcionalni, efikasni angažman u demokratskom procesu bez vesti", kaže Patterson. "Treba da nam bude stalo, jer postoji veo ispod kojeg operiše javni sektor kada nema nijednog čuvara koji obraća pažnju".

Shira Stein, dopisnica San Francisco Chroniclea u Washigntonu, se slaže:

"Suština je da gubite mehanizam za pozivanje na odgovornost", kaže ona. "Čak i ako živite u Kaliforniji, važno je da omogućite ljudima da osećaju tu vezu i razumiju šta se događa na nacionalnom nivou a što bi moglo da utiče na njih."

Nacionalni mediji često izvještavaju na suviše opšti način da bi lokalne zajednice mogle da razumiju kako politika eventualno utiče na njih, kaže Stein.

Zajednice koje su izgubile lokalne medije mogu da iskuse niz negativnih posljedica. Nekoliko akademskih i medijskih studija je pokazalo da smanjenje rada lokalnih medija doprinosi opadanju građanskog angažovanja i povjerenja u medije, i povećanju polarizacije, vladine korupcije i netačnih informacija. A u izbornoj godini, te posljedice mogu biti još ozbiljnije.

Tim Franklin, šef Medill inicijative za lokalne medije, brine kako će gubitak reportera koji izvještavaju iz Washingtona doprinijeti stranačkim podjelama.

"Regionalni reporteri su zaobilazili zauzimanje republikanske ili demokratske strane, navlačenje stranačkih "dresova" da bi pisali o stvarima koje bi trebalo da su nestranačke i važne za sve", kaže. "Sada gubimo tu sposobnost."

Na brifinzima za novinare i tokom interakcija sa zakonodavcima, ti reporteri često funkcionišu kao "zamjenici" svoje publike, što je još jedna korist koju čitaoci i gledaoci gube kada lokalni mediji u okviru štednje ukinu washingtonski biro.

Orion Donovan Smith izvještava ispred Capitola za Spokesman-Review iz države Washington. (Cristina Caicedo-Smit/VOA )

"Nažalost, kada zajednice izgube regonalne reportere, one gube svoje prestavnike ovdje, na Capitolu, u Bijeloj kući, koji postavljaju pitanja koja su najvažnija za te zajednice", kaže dopisnik iz Washingtona Orion Donovan Smith iz Spokesman-Review, časopisa iz Spokanea, grada u državi Washington.

Prema Smithovim riječima, on je jedini reporter stalno smješten u prijestolnici ne samo iz te države, već i cijelog sjeverozapadnog Pacifika.

Kada želi da čuje vesti, publika može da se okrene nacionalnim vijestima. Ali, kaže Smith, "New York Times i Washington Post ne izvještavaju o Spokneu".

U svojoj kući u Marrylandu, Jonathan Salant je svjestan koliko je njegov posao rijedak ovih dana. Pa ipak, najviše ga brine publika iz svih dijelova zemlje koja nema nekog poput njega u Washingtonu.

"Uvijek kažem da je moj posao da građanima kažem šta rade njihovi izabrani predstavnici", kaže Salant. "Ljudi koji trpe su oni kod kuće, jer nema nikoga ko će za njih da motri na ponašanje javnih zvaničnika".

Reporteri: Liam Scott, Cristina Caicedo Smit; Urednice: Jessica Jerreat i Amy Reifenrath; Grafika: Matt Houston.