Vijest o padu njegovog helikoptera po maglovitom vremenu u nedjelju odmah je privukla novu pažnju na lidera, koji se već suočavao sa sankcijama SAD i drugih nacija zbog njegovog učešća u masovnom pogubljenju zatvorenika 1988.
Raisi, 63, je ranije vodio iransko pravosuđe. Neuspješno se kandidirao za predsjednika 2017. protiv Hassana Rouhanija, relativno umjerenog svećenika koji je kao predsjednik postigao nuklearni sporazum Teherana sa svjetskim silama 2015. godine.
Godine 2021. Raisi se ponovo kandidirao na izborima na kojima je svim njegovim potencijalno istaknutim protivnicima zabranjeno da se kandiduju prema iranskom sistemu provjere. On je osvojio skoro 62% od 28,9 miliona glasova, što je najniži odziv u procentima u istoriji Islamske Republike. Milioni su ostali kod kuće, a drugi su poništili glasačke listiće.
Raisi je bio prkosan kada su ga na konferenciji za novinare nakon njegovog izbora pitali o pogubljenjima 1988. godine, kada su se dogodila lažna ponovljena suđenja političkim zatvorenicima, militantima i drugima koja će postati poznata kao "komisije za smrt" na kraju krvavog iransko-iračkog rata.
Nakon što je tadašnji iranski vrhovni vođa ajatolah Ruholah Homeini prihvatio prekid vatre uz posredovanje UN-a, članovi iranske opozicione grupe Mudžahedin-e-Khalk, teško naoružani od Sadama Huseina, upali su preko iranske granice iz Iraka u iznenadnom napadu. Iran je otupio njihov napad.
Suđenja su počela otprilike u to vrijeme, a optuženi su zamoljeni da se identifikuju. Oni koji su odgovorili "mudžahedini" poslani su u smrt, dok su drugi ispitivani o njihovoj spremnosti da "očiste minska polja za vojsku Islamske Republike", prema izvještaju Amnesty Internationala iz 1990. godine. Međunarodne grupe za ljudska prava procjenjuju da je pogubljeno čak 5.000 ljudi. Raisi je bio u komisijama.
SAD Trezor je 2019. godine sankcionirao Raisija "zbog njegovog administrativnog nadzora nad pogubljenjima pojedinaca koji su bili maloljetnici u vrijeme zločina i mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja zatvorenika u Iranu, uključujući amputacije". Pominje se i njegovo učešće u pogubljenjima 1988. godine.
Iranom u konačnici upravlja njegov 85-godišnji vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei. Ali kao predsjednik, Raisi je podržao obogaćivanje uranijuma u zemlji do nivoa gotovog nivoa oružja, kao i ometanje međunarodnih inspektora kao dio njene konfrontacije sa Zapadom.
Raisi je također podržao napad na Izrael u masovnom napadu u aprilu u kojem je više od 300 dronova i projektila ispaljeno na zemlju kao odgovor na navodni izraelski napad u kojem su ubijeni iranski generali na sjedištu ambasade zemlje u Damasku, Sirija - što je i sama senka koja se širi godinama rat između dvije zemlje.
Takođe je podržao bezbjednosne službe u zemlji dok su se obračunavale sa svim neslaganjima, uključujući i poslije smrti Mahse Amini 2022. i protesta širom zemlje koji su uslijedili.
Višemjesečni sigurnosni udar ubio je više od 500 ljudi, a više od 22.000 je privedeno. U martu je istražno vijeće Ujedinjenih naroda utvrdilo da je Iran odgovoran za "fizičko nasilje" koje je dovelo do Aminine smrti nakon njenog hapšenja jer nije nosila hidžab ili maramu, po želji vlasti.