Kako su zbog greške otkriveni identiteti 305 ruskih špijuna

Diplomatski pasoši pojedinih ruskih operativaca

Bezbjednosni analitičari ocijenili su da je javna identifikacija više od 300 osoba za koje se sumnja da su agenti ruske vojne obavještajne službe GRU najveća obavještajna greška u ruskoj istoriji poslije Hladnog rata.

Uzrok greške, kako ističu, je jednostavno ljudski faktor, da bi se izbjegle saobraćajne kazne.

Nakon što su britanske i holandske vlasti ove nedjelje objavile identitete četiri operativca GRU, optužena za pokušaj hakovanja sjedišta Organizacije za zabranu hemijskog oružja, konzorcijum za istraživačko novinarsvo Bellingcat pregledao je javno dostupnu rusku bazu podataka o saobraćaju, da bi razotkrio imena i informacije o 305 drugih pojedinaca za koje se vjeruje da rade za rusku obavještajnu službu.

Brojevi pasoša i u mnogim slučajevima brojevi mobilnih telefona bili su uključeni u registracije za automobile.

Bellingcat je pregledao bazu podataka, nakon što je utvrđeno da je jedan od ruskih agenata, kojeg su optužile britanske i holandske vlasti, registrovao svoje vozilo 2011. godine koristeći adresu u Moskvi, gdje se nalazi kasarna GRU, u kojoj je smještena jedinica za cyber špijunažu.

Zapadne zemlje, među kojima i Sjedinjene Države, optužile su tu jedinicu za veliki broj cyber napada i hakovanje kompjuterskih mreža međunarodnih anti-doping agencija, kao i organizacija koje istražuju rusku upotrebu hemijskog oružja, uključujući i nervnog agensa kojim su u engleskom gradu Salisbury otrovani bivši ruski špijun Sergei Skripalj i njegova kćerka Julija.

Pretragom drugih vozila registrovanih pod istom adresom, Bellingcat je utvrdio listu sa imenima 305 pojedinaca, starosti od 27 do 35 godina.

Navodni ruski špijuni na aerodromu u Amsterdamu

‘Specijalna lista'

Ruski agenti su vjerovatno odlučili da objave lične informacije da bi dobili imunitet od saobraćajnih prekršaja, smatra Aleksandar Gabujev iz nevladine organizacije Karnegi centar u Moskvi.

On smatra da je osnovni uzrok curenja podataka "kombinacija uništenog sistema vrijednosti, nesposobnosti i korupcije".

”Korištenjem adrese GRU, agenti se stavljaju na poseban spisak kako ih saobraćajni policajci ne bi zaustavljali, kažnjavali zbog vožnje pod dejstvom alkohola, a ne morate ni da plaćate porez na automobil", napisao je Gabujev na Twitteru.

Holandske i britanske vlasti prvobitno su smatrale da su imena ruskih špijuna, optuženih za pokušaj hakovanja, lažna, ali su Aleksej Morenec, Jevgenij Serebrijakov, Oleg Sotnikov i Aleksej Minin po svemu sudeći koristili svoje prave identitete i putovali sa autentičnim pasošima.

Rusko Ministarstvo spoljnih poslova je optužbe na račun ruske obavještajne službe nazvalo fantazijama.

Oprema koju su koristili ruski operativci

‘Amaterska grupa’

Holandske vlasti navele su da četvorica muškaraca, kao i pripadnici GRU koji su pokušali da ubiju Skripalja i njegovu kćerku, nisu radili mnogo da bi prikrili tragove.

Četvorica ruskih špjuna nisu shvatila da ih prate holandske bezbjednosne službe, a kada su privedeni u aprilu poslije neuspjelog pokušaja da hakuju Organizaciju za zabranu hemijskog oružja, kod njih su pronađeni kompjuteri koji su ih povezali sa ostalim ruskim špijunskim operacijama širom svijeta. Jedan od njih je imao račun za taksi, od kasarne GRU do aerodroma u Moskvi. Sva četvorica su protjerana iz Holandije.

Zbog "propusta" u napadima na Skripalja i hakovanja međunarodnih organizacija, pojedini zapadni političari i zvaničnici ismijavali su rusku obavještajnu službu kao "amatersku grupu šaljivdžija".

Međutim, pojedini analitičari i zapadni obavještajni zvaničnici se pitaju da li je samo riječ o lošoj špijunaži ili o pokazatelju arogantnosti GRU.

Bezbjednosni analitičar Mark Galeotti iz Instituta za međunarodne odnose u Pragu, inače autor nove knjige o ruskom organizovanom kriminalu i ruskim bezbjednosnim snagama, tvrdi da rusku obavještajnu službu ne bi trebalo smatrati nesposobnom i da su sve češće izjave o navodnoj nespretnosti GRU opasne.

Galeoti je za časopis Foreign Policy napisao da je GRU "ponosan na svoju vojnu kulturu da se misija mora završiti, bez obzira na cijenu", što znači da se gubitak nevinih života i otkrivanje imena agenata ne smatra greškama, već beznačajnim stvarima.