Kako je dio Berlinskog zida završio na meksičkoj strani granice sa Amerikom?

Thomas Corre, iz Sjeverne Kalifornije, govori ispred ostatka Berlinskog zida u meksičkoj Tijuani (Foto: AP/Gregory Bull)

Dok je američka vlada gradila najnoviji dio graničnog zida, vlasti u Meksiku odgovorile su postavljanjem dijela Berlinskog zida nekoliko koraka dalje.

Siva betonska ploča teška tri tone se nalazi između arene za bikove, svetionika i graničnog zida, koji se proteže do Tihog okeana.

„Neka ovo bude lekcija društvu da treba da ruši zidove i gradi mostove”, stoje na napisu ispod visoke relikvije Hladnog rata riječi Montserrat Caballero, gradonačelnice Tijuan.

Za Caballero, kao i za mnoge od dva miliona stanovnika Tijuane, američki zid je lični i politički, on je dio gradskog tkiva i životna činjenica.

Caballero sebe smatra migrantkinjom, pošto se preselila iz Oaxace u južnom Meksiku kada je imala dvije godine sa majkom, koja je pobjegla iz „začaranog kruga siromaštva, fizičkog zlostavljanja i nepismenosti”.

Instalacija je otvorena 13. augusta, a ceremoniji su prisustvovali Caballero i Marceo Ebrard, bivši ministar inostranih poslova Meksika koji je sada vodeći predsjednički kandidat.

Caballero (41) je udata za Iranca koji je postao američki državljanin i živi u Sjedinjenim Državama. Ona i njihov devetogodišnji sin su nekada prelazili granicu između Tijuane i San Diega.

Caballero je od juna živjela u vojnoj kasarni u Tijuani, rekavši da je na to bila prinuđena na osnovu vjerodostojnih prijetnji koje su joj skrenuli pažnju američki obavještajni zvaničnici i preporuke savezne vlade Meksika. Nekoliko nedjelja ranije, njen telohranitelj je preživio pokušaj ubistva.

Caballero je rekla da ne zna ko želi da je ubije, ali sumnja da se radi o osveti zbog zaplijene oružje od nasilnih kriminalaca koji terorišu Tijuanu.

„Neko je vjerovatno ljut na mene”, rekla je u prostranoj kancelariji Gradske kuće.

Dijelovi Berlinskog zida rasuti su širom svijeta nakon što je srušen 1989. godine, a kolekcionari su ih stavljali u hotele, škole, tranzitne stanice i parkove.

Marcos Cline, autor reklama i digitalnih produkcija u Los Angelesu, tražio je gdje će da smjesti hladnoratovski artefakt i gradonačelnica Tijuane je pritekla u pomoć.

„Zašto u Tijuani? Koliko je porodica prolilo krv, unijelo sopstveni rad i živote da preskoči zid? Društveni i politički sukobi su drugačiji od onih iz vremena Berlinskog zida, ali to je na kraju krajeva - zid. A zid je uvijek dijelio nacije i tjerao ih da krvare”.

Gradonačelnica Tijuane Montserrat Caballero u obraćanju medijima 24. augusta. (Foto: AP/Gregory Bull)

Predsjednik Amerike Joe Biden prvog dana svog mandata naredio je da se izgradnja zida obustavi, čime je okončan projekat njegovog prethodnika Donalda Trumpa.

Ali Bidenova administracija je nastavila sa malim, već ugovorenim projektima, uključujući zamjenu dvoslojnog zida u San Diegu koji je visok 5,5 metara sa jednim od 9,1 metra koji se proteže na kilometar do Okeana.

Zid presijeca Park prijateljstva, prekograničnu lokaciju koju je 1971. otvorila Pet Nixon, tadašnja prva dama SAD. Park je predstavljao simbol veza dvije nacije. Decenijama su se porodice razdvojene imigracionim statusom sastajale gledajući se kroz bodljikavu žicu, a kasnije i lančanu ogradu. To je lokacija koju veoma poštuju turisti i stanovnici Meksika.

Na jednom umjetničkom festivalu 2005. godine, David „The Human Cannonball” Smith mlađi pokazao je pasoš u Tijuani kada su ga u buretu ispucali preko zida, a sletio je na mrežu na plaži na kojoj su bili i američki pogranični službenici.

Umjetnica Lizbeth De La Cruz Santana je 2019. oslikala stranu zida u Tijuani portretima odraslih koji su se kao djeca ilegalno preselili u SAD i potom su deportovani. Posjetioci su tada mogli mobilnim telefonima da skeniraju barkodove sa portreta i pročitaju životne priče migranata.

Cline je rekao da su ga odbili u Bijeloj kući kada je pokušao da isporuči relikviju Berlinskog zida Trumpu, a zatim je transportovao širom zemlje kako bi našao odgovarajući dom. On je rekao da je artefakt pronašao „svoj drugi život” u parku Tijuana pored živopisnih slika na graničnom zidu koje izražavaju stavove o politici i imigraciji.

Vlada SAD je postepeno ograničavala pristup parku iz San Diega tokom posljednjih 15 godina, a svojevremeno su na tom prostoru bili dozvoljeni i prekogranični časovi joge, vjerske službe i muzički festivali.

Poslije dužeg razmatranja, Bidenova administracija pristala je da na jednom manjem dijelu, gdje će biti dozvoljen pristup, zid ostane na visini od 5,5 metara.

Dan Watman iz Udruženja Prijatelji Parka prijateljstva, koje se zalaže za prekogranični pristup tom objektu, rekao je da je dio zida dužine 18,3 metra koji će ostati na nižoj visini samo simboličan gest.

„Park na meksičkoj strani postao je svojevrsna jednostrana zabava”, rekao je on.

Američka carinska i granična služba saopštila je da očekuje zamjenu „oštećene” dvoslojne barijere do novembra i da će ona visa, koja je u izgradnji, „obezbijediti prijeko potrebna poboljšanja”.

Na pojedine stanovnike San Diega dio Berlinskog zida ostavio je jak utisak.

Lydia Vanasse, koja radi u finansijskom sektoru u tom gradu i živi u Tijuani, rekla je da ju je relikvija vratila u devedesete godine dvadesetog vijeka kada je pao Sovjetski Savez, a Nijemcima je odjednom bilo dozvoljeno da se slobodno kreću.

„San Diego i Tijuanu razdvaja zid, ali mi smo ujedinjeni na mnogo načina. Bilo bi bolje da nema zida”, podvukla je Vanasse.