Film Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida? prikazan u Potočarima

Vaš browser ne podržava HTML5

Sedamnaestogodišnji Arnel Sandžić iz Srebrenice na bosanskohercegovačkoj premijeri filma "Quo vadis, Aida?", Jasmile Žbanić, vidio je slike genocida Srebrenice iz ’95. godine te svjedočio događajima koji su se njegovim sugrađanima dogodili tokom pada Srebrenice.

Film o genocidu prati protagonistkinju Aidu koja radi kao prevoditeljica u Srebrenici tokom ratnih dešavanja u ovom gradu. Arnel je prvi put, kako kaže, stvarne slike gledao kao film koji je prikazan u subotu, 10. oktobra u Spomen sobi nekadašnje Fabrike akumulatora kod Srebrenice. Premijerom su obuhvaćene dvije projekcije - za mlade iz Srebrenice, Bosne i Hercegovine i regije, te za udruženja žrtava i zvanice.

Arnel Sandžić

„Film je bitan za naše prostore i za suočavanje s prošlošću. Priča je veoma jasna i bitna i treba j prikazati cijeloj BiH. Bitan je za suživot, posebno za sve moje vršnjake i osobe koje su preživjele rat u BiH, ali većina ljudi neće da govori o tome“, kazao je Arnel za Glas Amerike.

Kemal Račević iz Bihaća (19) također je gledao film, a kako je rekao, najviše ga je ponukala činjenica da dolazi iz drugog kraja države.

„Ono što se desilo u Srebrenici je zločin protiv čovječnosti, a nismo dovoljno upućeni u događaje. Najvažnija poruka koju ću ponijeti odavde je što ljudi koji nisu blizu Srebrenice, ne znaju šta se zapravo ovdje dogodilo, samo smo slušali iz medija. Srebrenica je priča koja se treba pričati na svim mjestima, na sva usta“, izjavio je Kemal.

Sina glavne glumice Aide u filmu igra Dino Bajrović, koji je na panel diskusiji za mlade, održanoj nakon projekcije, rekao da mu je velika čast bila biti dio filma i svakako, prema njegovim riječima, izazov da se ispriča ratna priča iz Srebrenice.

Na debati je osim glumca Bajrovića, svjedokinja događaja iz jula 1995. godine u bazi UN u Potočarima Emine Sinanović i Almase Salihović, govorila i rediteljica filma Jasmila Žbanić.

„Film je posvećen majkama i ženama Srebrenice. U fokus stavlja ženu i najviše me zanima šta misle mladi ljudi. Treba razgovarati s ljudima koji veličaju Ratka Mladića i nazivaju ga herojem, njihovo mišljenje me najviše zanima. Samo trebamo govoriti kao ljudska bića i pitati se da li je normalno odvesti grupu nevinih ljudi i ubiti ih“, izjavila je Žbanić te dodala kako je Srebrenica velika trauma u Holandiji.

“O teškim temama treba pričati i praviti filmove, ali trebamo i naučiti voljeti jedni druge, živjeti zajedno. Nadam se da će ovaj film doprinijeti razumijevanju, empatiji i zajedničkoj solidarnosti”, dodala je rediteljica.

Žbanić se danas sastala sa Majkama Srebrenice te su zajedno položile cvijeće na Spomen obilježje u Memorijalnom centru Potočari.

Projekciji su prisustvovali i mladi iz regije, a među njima je bio dvadesetosmogodišnji Adnan Hodžić iz Zagreba.

Adnan Hodžić

„Film me mnogo dojmio, na moje iznenađenje vrlo kvalitetno snimljen i, što je najbitnije, jasno pokazuje šta se u Srebrenici dogodilo. Nadam se da će doprijeti do šire javnosti. Vrlo je važno da film pogledaju mladi ljudi jer vrlo detaljno opisuje ratna dešavanja“, kazao je Adnan za Glas Amerike.

U bivšoj Fabrici akumulatora, nakon filmske projekcije za mlade i za ostale goste, održan je razgovor "Uloga filmske umjetnosti u kulturi sjećanja" s direktorom Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emirom Suljagićem.

Film "Quo vadis, Aida?" prikazan u bivšoj Fabrici akumulatora u Potočarima

Film „Quo vadis, Aida?“ 3. septembra je imao svjetsku premijeru na 77. Venecijanskom filmskom festivalu. U kategoriji Najbolji međunarodni dugometražni film, kandidat je za nagradu "Oscar" Američke akademije. Također je prikazan i na Toronto Film Festivalu. Najavljen je i u takmičarskom programu filmskog festivala u Antaliji.

Film jasno opisuje dešavanja 11. jula u zaštićenoj zoni UN u Srebrenici. Snage Vojske Republike Srpske (VRS) 1995. godine, u srebreničkom genocidu ubile su više od 7.000 Bošnjaka. U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.610 žrtava genocida, a traga se za više od 1.000 nestalih.

*U izvještaju je napisano ime pogrešno ime sagovornika. Prvobitno je stajalo Adnan Sandžić, a sagovornik se zove Arnel Sandžić.