Studija, „Post-akutne posljedice SARS-CoV-2 s kliničkim definicijama stanja i usporedbom u podudarnoj kohorti”, objavljena je 12. oktobra 2022. u časopisu Nature Communications.
Dugi kovid i post-kovid sindrom su stanja za koja neki istraživači predlažu da se bolje razgraniče i da nisu isto, ali i da je demarkaciona linija prilično tanka te da medicina treba bolje definisati ova stanja. Bez obzira na ove terminološke rasprave, činjenica je da mnogo ljudi pati od određenih simptoma kovida ili simptoma koje nisu imali a dobili su ih po obolijevanju, te da se takvi simptomi vuku čak mjesecima nakon negoativnog PCR testa.
Nekim ljudima ovakvi simptomi čak umanjuju radnu sposobnost i ugrožavaju kvalitet života. Čak 30% ljudi zaraženih SARS-CoV-2 nastavlja biti pod utjecajem dugotrajnog COVID-a, koji uzrokuje iscrpljujuće simptome - uključujući umor i otežano disanje - mjesecima nakon početne infekcije virusom. Ostaje nejasno kako virus izaziva ovako dugotrajni haos u tijelu.
Neke studije ukazuju na to da određene molekule uključene u imunološki odgovor, kao što su interferoni tipa 1 i tipa 3, nastaju u vrijeme virusne infekcije, ali njihove vrijednosti ostaju neobično visoke i nakon prebolijevanja bolesti, čak i osam mjeseci nakon bolesti. Ove molekule aktiviraju imunološke ćelije zvane T limfociti i pokreću upalu.
Novo istraživanje, koje su finansirali Nacionalni instituti za zdravlje (NIH), pregledalo je medicinsku dokumentaciju više od 100.000 odraslih pacijenata Kaiser Permanente Mid-Atlantic States. Radi se o preko 30.000 koji su bili pozitivni na COVID-19 i preko 70.000 koji su bili negativni na COVID-19 u 2020.
Spomenutih 17 stanja su obuhvatala: druge bolesti donjeg dišnog sustava, dijabete, bolesti gastrointestinalnog sistema, vrtoglavicu, bolove u stomaku, nespecifičnu bol u prsima, poremećaje mentalnog zdravlja, anksioznost, poremećaje genitourinarnog sistema, umor ili malaksalost, srčane aritmije, poremećaje nervnog sistema, problemes disanjem, anosmiju, mučninu i povraćanje, poremećaji elektrolita, nutritivne te endokrine i metaboličke poremećaje.
Ovima treba dodati i kardiovaskuarne poremećaje, naročito probleme s krvnim pritiskom koji svakako imaju i povezanost s endokrinim sistemom.
Istraživače su najviše zanimala stanja koja su se razvila kod njihovih pacijenata unutar 30 dana od pozitivnog testa na COVID-19 i koja su trajala gotovo četiri mjeseca nakon datuma testiranja, te stanja koja su se razvila u razdoblju od 30 do 120 dana nakon pozitivnog testa. Ključna stanja uključivala su gubitak njuha, srčanu aritmiju, dijabetes, genitourinarne poremećaje, umor i bol u prsima.
Istraživači još uvijek moraju utvrditi učestalost pojedinih simptoma precizinije, kao i to da li je dijabetes trebada se smatrajednim od post-kovid simptoma. Naime, sami istraživači naglašavaju kako je mogućekako je kod nekih pacijenata dijabetes bio možda prikriven i prije obolijevanja.
Vjerojatnije je da će dugotrajni COVID utjecati na ljude koji nisu vakcinisani protiv COVID-19. Vakcine protiv ove bolesti, premda ne sprječavaju u potpunosti infekciju, odnosno, nisu sterilizirajuće, i premda nepreveniraju u potpunosti transmsiju, ipak su se pokazale izuzetno efikasnim u kontroli pandemije i ne samo to – vakcine su efikasne u sprječavanju teškog oblika bolest i smanjuju rizik dugotrajnog COVID-19.
Sljedeća faza istraživanja proučiće podatke od 2021. do 2022. i dublje zaroniti u odnos između dijabetesa i COVID-a 19, učinaka varijanti Delta i Omicron, utjecaja vakcina i bustera te utjecaja široko rasprostranjenih kućnih testiranje.