Nakon 175 godina, teksaški hispanici analiziraju poraz meksičke vojske kod San Jacinta

Povijesna inscenacija bitke kod San Jacinta

Elizabeth Elizalde: "U srcu sam Teksasanka; rodjena sam ovdje, dosla sam bodriti teksasku stranu. Ali moji roditelji, koji su iz Meksika, pricaju drugaciju pricu, ona se razlikuje od one koju ucimo u Teksasu"

Jedna od najznacajnijih bitki u povijesti Sjeverne Amerike odigrala se prije 175 godina, u Teksasu, na jednoj poljani istocno od danasnjeg Houstona. U bitci kod San Jacinta, 21. travnja 1836. godine, vojska sastavljena od nekih devet stotina teksaskih pobunjenika porazila je brojcano gotovo dva puta jacu meksicku vojsku i izvojevala nezavisnost. To je dovelo do meksicko-americkog rata kojim su Sjedinjene Drzave dobile Kaliforniju i druge drzave Jugozapada i izazvalo sporove oko sirenja robovlasnistva i u konacnici dovelo do americkog gradjanskog rata. Hici ispaljeni one davne 1836. godine odjekuju i danas na podrucju americkog Jugozapada.

Vise od 20 000 ljudi okupilo se kraj spomenika u San Jacintu, za rekonstrukciju bitke u kojoj su teksaski pobunjenici, predvodjeni generalom Samom Houstonom, potukli meksicku vojsku za samo 18 minuta.

Meksikanci su odnijeli laku pobjedu u svim dotadasnjim bitkama i u bitku kod San Jacinta usli previse samouvjereni. Njihov vodja, general Antonio Lopez de Santa Ana, bio je zarobljen i svojim vojnicima naredio povlacenje iz Teksasa. Potpisao je dokument kojim je teritoriju dao neovisnost, zbog cega su mu u Meksiku, naravno, zamjerili, tvrdili da nije imao pravo to uciniti.

U rekonstrukciji bitke, ulogu generala Santa Ane preuzeo je Hilario de la Pena, Amerikanac meksickog porijekla, iz San Antonija. De la Pena simpatizira s Meksikom, ali kaze da je na strani koja je pobjedila: "Jesam li podvojen glede ishoda? Ne, nisam. Drago mi je da je Teksas pobjedio. Rodjen sam i odrastao u San Antoniju i sretan sam da je zavrsilo onako kako je zavrsilo."

Mnogi Meksikanci, medjutim, smatraju da su Sjedinjene Drzave prisvojile njihov teritorij. No, medju teksaskim pobunjenicima bilo je i Meksikanaca, poput slavnog Juana Seguina. Meksicka kultura je na podrucju jos uvijek itekako prisutna, kaze de la Pena: "Spanjolska je kultura prisutna na cijelom Jugozapadu, a hispanicka sada i u cijeloj Americi."

Hispanici su etnicka skupina koja biljezi najbrzi rast u Sjedinjenim Drzavama i postat ce vjerojatno, u iducih nekoliko desetljeca, dominantna kultura u Teksasu i drugim jugozapadnim drzavama. Elizabeth Elizalde je na rekonstrukciju bitke kod San Jacinta dosla sa svojim sinom Edgarom. "U srcu sam Teksasanka; rodjena sam ovdje, dosla sam bodriti teksasku stranu. Ali moji roditelji, koji su iz Meksika, pricaju drugaciju pricu, ona se razlikuje od one koju ucimo u Teksasu" - kaže naša sugovornica.

No, i da su snage Santa Ane pobjedile, priznaje ona, za Meksiko bi bilo tesko odrzavati cvrstu kontrolu nad podrucjem jer Teksas i Mexico City dijeli vise od 1000 kilometara teskog, planinskog i pustinjskog, terena. Maggie Keys ima drugacije misljenje. Rodjena je i odrasla u Juarezu, s meksicke strane, ali u Teksasu zivi vec 40 godina. Pomogla je, kaze, mnogim rodjacima da pobjegnu iz Meksika, iz nasilja koje donosi rat s drogama; dobro je, dodaje ona, da je Meksiko izgubio bitku i da ljudi mogu naci sigurnost na sjevernoj strani granice.

Na mjestu na kojemu je doslo do najkrvavijeg obracuna prije 175 godina, Scott Griffin, nastavnik srednje skole, govori i pokazuje mjesto svojim ucenicima. On je odrastao u ovom podrucju i o njegovoj povijesti slusao i ucio cijelog zivota. Shvaca da su neki ovdje dobili, drugi izgubili": "Gledajuci s meksickog stajalista, tesko bi me uvjerili, ako se poistovjetim s njima, da je teritorij koji je nekoc njima pripadao zauvijek izgubljen."

No, istice on, Meksiko je tada, na ovom podrucju, koje ukljucuje i Teksas, imao jako malo svojih ljudi, onih koji su ovdje zivjeli, jer indijanska su ih plemena – Apache, Comanche i drugi – drzala na odstojanju. Meksiko nije tada mogao privoliti ljude da napuste Meksiko i nasele ovaj dio Teksasa.

No, mnogi hispanici u Teksasu porijeklo vuku iz onih vremena i stoga zele da svi aspekti budu ukljuceni i predstavljeni u rekonstrukciji bitke kod San Jacinta. Prica o bitci kod San Jacinta pricat ce se i prenositi i buducih godina, s novom generacijom Teksasana koju ce ciniti mnoge rase i kulture i povijest ce se uvijek i iznova preispitivati. Bit ce novih gledista i misljenja. Ali cinjenica ostaje – zbog te bitke i meksicko-americkog rata koji je uslijedio, Sjedinjene Drzave su podvostrucile svoj teritorij, prosirile ga od jedne obale do druge i postale vazna sila na svjetskoj pozornici.