U prodavnici se mogu kupiti bonboni koje su jeli vojnici tokom američkog građanskog rata, kao i slatkiši s početka 20.vijeka
U Sjedinjenim državama, praznična sezona obično znači i puno slatkiša. Bonbone, kolači i torte su veliki dio proslava. U tom prazničnom duhu vodimo vas u jednu od najneuobičajenijih prodavnica slatkiša u Americi, gdje ne samo da prodaju slatkiše, već i njihovu priču.
Susan Benjamin je vlasnica prodavnice Cool Confections, koja se specijalizira za takozvane istorijske slatkiše. Tu se može naći bonbon Horehound koji potječe iz 19.vijeka i koji je napravljen od biljke iz porodice mentola. Hard Tack su jeli vojnici tokom američkog građanskog rata. A tu su i slatkiši s početka 20.vijeka. Susan Benjamin mušterijama nudi jedinstven pogled na istoriju, a kupci tu mogu vidjeti nekoliko vijekova istorije pretočene u slatkiše.
Kada govorimo o slatkišima ne govorimo samo o šećeru, o nečemu jednostavnom. Tu govorimo i o ropstvu, industrijskoj revoluciji, trgovini, marketingu, kao i onome što smo mi danas, kaže Susan Benjamin.
Prodavnica Cool Confections se nalazi u mjestu Harpers Ferry u zapadnoj Virginiji, gradiću na obalama rijeka Potomac i Shenandoah. Tu je John Brown, koji se borio za ukidanje ropstva, predvodio poznatu pobunu robova 1859. godine, a taj gradić je bio i mjesto jedne od velikih bitki građanskog rata 1862. Slatkiši iz davnih vremena su, osim slatkoće, imali i druge namjene.
S obzirom da su bonbone bile tvrde i nisu se lijepile, oni bi ih žvakali i tako skidali naslage sa zuba, vježbali vilicu, a prema vjerovanju nekih, čak i pročišćavali krv, kaže Susan Benjamin.
Korištenje šećerne trske kao zaslađivača proširilo se iz jugoistočne Azije u 16. vijeku. Bonbone i slatkiši napravljeni od šećera su tada prvenstveno bili namijenjeni evropskoj klasi bogatih. Popularni su bili slatkiši napravljeni na vatri.
Uzeli bi malu sjemenku, ili badem, ili oraščić, i dodali bi slojeve i slojeve šećera, objašnjava gospođa Benjamin.
Prije američkog građanskog rata, kojim je ukinuto ropstvo, proizvodnja šećera je bila kontroverzna. Popularne tvrde bonbone su pravljene od šećera iz šećerne trske koju su prerađivali crnci robovi.
Šećer je bio veliki dio ekonomije ropstva, te je stoga bio veoma nestabilan proizvod. Oni koji su se zalagali za ukidanje ropstva bojkotirali su šećer. Oni bi koristili ili šećer od cvekle ili javora, ili ništa, kaže Susan Benjamin.
Nakon rata, kada je šećer bio uveliko dostupan, jeftine bonbone su bile popularne za svakoga. Među njima Tootsie Rolls.
Odjednom ste mogli vidjeti djecu radničke klase koja u prodavnicama za samo nekoliko centi kupuju bonbone. Oni su zapravo postajali srednja klasa.
Susan Benjamin veliki dio svojih slatkiša prodaje muzejima i putem interneta. Mnogi od njih su se bili prestali proizvoditi. Ona je provela godine istraživajući recepte i upošljavajući proizvođače da takve slatkiše ponovo počnu proizvoditi.
Susan Benjamin je vlasnica prodavnice Cool Confections, koja se specijalizira za takozvane istorijske slatkiše. Tu se može naći bonbon Horehound koji potječe iz 19.vijeka i koji je napravljen od biljke iz porodice mentola. Hard Tack su jeli vojnici tokom američkog građanskog rata. A tu su i slatkiši s početka 20.vijeka. Susan Benjamin mušterijama nudi jedinstven pogled na istoriju, a kupci tu mogu vidjeti nekoliko vijekova istorije pretočene u slatkiše.
Kada govorimo o slatkišima ne govorimo samo o šećeru, o nečemu jednostavnom. Tu govorimo i o ropstvu, industrijskoj revoluciji, trgovini, marketingu, kao i onome što smo mi danas, kaže Susan Benjamin.
Prodavnica Cool Confections se nalazi u mjestu Harpers Ferry u zapadnoj Virginiji, gradiću na obalama rijeka Potomac i Shenandoah. Tu je John Brown, koji se borio za ukidanje ropstva, predvodio poznatu pobunu robova 1859. godine, a taj gradić je bio i mjesto jedne od velikih bitki građanskog rata 1862. Slatkiši iz davnih vremena su, osim slatkoće, imali i druge namjene.
S obzirom da su bonbone bile tvrde i nisu se lijepile, oni bi ih žvakali i tako skidali naslage sa zuba, vježbali vilicu, a prema vjerovanju nekih, čak i pročišćavali krv, kaže Susan Benjamin.
Korištenje šećerne trske kao zaslađivača proširilo se iz jugoistočne Azije u 16. vijeku. Bonbone i slatkiši napravljeni od šećera su tada prvenstveno bili namijenjeni evropskoj klasi bogatih. Popularni su bili slatkiši napravljeni na vatri.
Uzeli bi malu sjemenku, ili badem, ili oraščić, i dodali bi slojeve i slojeve šećera, objašnjava gospođa Benjamin.
Prije američkog građanskog rata, kojim je ukinuto ropstvo, proizvodnja šećera je bila kontroverzna. Popularne tvrde bonbone su pravljene od šećera iz šećerne trske koju su prerađivali crnci robovi.
Šećer je bio veliki dio ekonomije ropstva, te je stoga bio veoma nestabilan proizvod. Oni koji su se zalagali za ukidanje ropstva bojkotirali su šećer. Oni bi koristili ili šećer od cvekle ili javora, ili ništa, kaže Susan Benjamin.
Nakon rata, kada je šećer bio uveliko dostupan, jeftine bonbone su bile popularne za svakoga. Među njima Tootsie Rolls.
Odjednom ste mogli vidjeti djecu radničke klase koja u prodavnicama za samo nekoliko centi kupuju bonbone. Oni su zapravo postajali srednja klasa.
Susan Benjamin veliki dio svojih slatkiša prodaje muzejima i putem interneta. Mnogi od njih su se bili prestali proizvoditi. Ona je provela godine istraživajući recepte i upošljavajući proizvođače da takve slatkiše ponovo počnu proizvoditi.
Vaš browser ne podržava HTML5