Na sahrani žrtve torture u zatvoru, ljudi su pozivali na pogubljenje predsjednika Bashara al-Assada, manje od nedjelju nakon što je pobjegao iz zemlje.
Svi s kojima je Glas Amerike razgovarao kažu da su izgubili nekog u brutalnom zatvorskom sistemu, koji je doživio kolaps zajedno sa režimom.
„Bože, gdje mi je sin? Želim da ga vidim, držim, pomirišem. Ne znam gdje je. Uzeli su mi ga. Nadam se da će Bog njih uzeti”, rekla je za Glas Amerika jedna Sirijka.
Mladić koji je sahranjen, Mazen al-Hamada, umro je u zatvoru nakon što je javno govorio o tome da je mučen.
Vaš browser ne podržava HTML5
Tuga za najmilijima u Damasku
U jednoj bolnici, porodice tragaju za posmrtnim ostacima ljudi za koje vjeruju da su nedavno preminuli.
Na zidu, ispred bolnice, su fotografije tijela. Mnogi, kako je saopšteno Glasu Amerike, imaju povrede od mučenja.
U bolnici, čeka se na identifikaciju desetina tijela. Međutim, većina porodica ovdje nije pronašla svoje članove.
„Moji sinovi su uhapšeni 2014. Dali su nam umrlice, ali ne znamo šta im se dogodilo. Ovo ovdje se ne može opisati. Posijedi vam kosa”, ispričala je majka nestale osobe Majda Abu al-Omani.
U zloglasnom zatvoru Sednaja, druge porodice tragaju za informacijama koje bi mogle da im pomognu da pronađu nestale članove. Mnogi vjeruju da ima nestalih zatvorenika koji su i dalje živi u skrivenim objektima.
„Ispod zemlje su žive duše. Ne samo jedna ili dvije. U Sednaji smo četiri ili pet dana, ali za sada nismo nikog pronašli”, kaže Khamis al-Ibrahim, kojem je nestao brat.
Sirijci su za Glas Amerike ispričali da su članovi njihovih porodica uhapšeni iz nepoznatih razloga, ili zato što su rekli nešto negativno o vladi ili živjeli u oblasti u kojoj su djelovali aktivisti i pobunjenici.
Mnogi su pred ekipom Glasa Amerike izrazili bijes i tugu, dok je jedan čovjek upitao: Ljudi iz cijelog svijeta su decenijama znali o ovome i zašto tek sada snimate?”