Najprije, pozicija aerodroma u Kabulu je inače komplikovana jer je na velikoj nadmorskoj visini i okružen je planinama. Avio saobraćaj je intenzivan sada kada su evakuacije, pa se piloti oslanjaju na sopstvene sisteme za izbjegavanje sudara u avio saobraćaju.
Kapetan francuskog A400M vojnog aviona, Stiven, kaže da je na tlu 5.800 američkih vojnika koji upravljaju kretanjem u vazduhu, na zemlji, kontrolnim tornjem.
"Uglavnom se za slijetanje oslanjamo na sisteme koje imamo u avionu, što nam pomaže da se fokusiramo na spoljašnjojst i potencijalne prijetnje".
Avion A400M može da se odbrani od raketnog napada tako što na projektil pušta infracrvene zrake koji ga dezorijentišu. Prilikom slijetanja, piloti moraju da naglo promijene pravac kako bi izbjegli potencijalne napade sa zemlje.
Stiven kaže da je sadašnji avio saobraćaj jako dobro organizovan i da u suprotnom ne bi bilo moguće letjeti, jer u evakuaciji učestvuje mnogo država.
Piloti, takođe, moraju bez presedana da poštuju svoja vremena za slijetanje i poletanje - između kojih je pola sata.
Međunarodna zajednica nije očekivala da talibani tako brzo preuzmu vlast u Afganistanu, pa se od 15. avgusta na aerodormu u Kabulu nalaze hiljade ljudi - jer su letovi jedini način da odu iz zemlje.
Pilot pakistanske aviokompanije PIA Masud Bardžani ispričao je da je 15. avgusta ujutru sve izgledalo normalno na aerodromu u Kabulu.
Ali, haos je nastao na povratnom letu za Pakistan.
"Napolju su bili haos i panika, situacija nije bila normalna. Ljudi su bježali ka unutrašnjosti aerodroma, čuo sam i pucnje", priča Bardžani i dodaje da mu je kasnije rečeno da su putnički letovi suspendovani i da nema dozvolu za polijetanje.
Tada je, kaže, donio najvažniju odluku u karijeri.
"Razgovarao sam sa kopilotom i odlučili smo da poletimo čak i bez dozvole. Situacija nije bila normalna. Pošto smo sat vremena posmatrali situaciju, poletjeli smo. Vidljivost je bila dobra i to mi je omogućilo da u vazduhu izbjegnem vojne avione i helikoptere. Da smo čekali još koji minut, ne bismo se izvukli. To je bio i posljednji komercijalni let tog dana".
Njegov kolega iz PIA Uzair Kan uspio je da poleti iz Kabula nešto ranije istog dana. Sjeća se da je morao da smiruje putnike u avionu koji su bili u panici.
"Većina putnika su bili članovi kabineta predsjednika Ašrafa Ganija ili vlade. Bježali su iz zemlje sa svojim porodicama i željeli da polete što prije...Bio sam sam i morao da upravljam situacijom"
Kan kaže da su putnici bili spremni da po svaku cijenu odlete iz Afganistana i da su osjetili ogromno olakšanje kada su sletjeli u Islamabad.
Narednih dana, haos je postajao sve veći.
Francuski pukovnik i komandant baze 104 Janik Deboa kaže da "piloti moraju da budu pribrani, analiziraju mogućnosti aviona i prihvate maksimalan broj putnika koji mogu da povezu, ne mnogo više od toga".
Francuski avion A400M ima 110 sjedišta, a prevozio je i 235 putnika. Ljudi su sjedili na podu, ali u bezbjednim uslovima, kaže Deboa. Američki C17 može da poveze 400 putnika, a jednom je povezao 829. Deboa objašnjava da je najveći faktor težina putnika, a da među njima zapravo ima puno djece.
Stiven kaže da se osjeti olakšanje kada poleti.
"Ljudi su umorni, pritisak je ogroman. Zapravo, samo spavamo i radimo svoj posao".