U Sarajevu je u Bosanskom kulturnom centra 8. novembra održana premijera filma „Blum: Gospodari svoje budućnosti”, koji je režirala Jasmila Žbanić. Sala je bila popunjena do zadnjeg mjesta, a počasni gosti premijere bili su bivši uploslenici kompanije Energoinvest, koji su učestvovali u filmu.
Od 9. novembra, počinju redovne projekcije filma u kinu „Meeting point”, a namjera filmskog tima je da se prikazuje po cijelog Bosni i Hercegovini i šire te da što više mladih ljudi vidi priču o legendarnom inženjeru i menadžeru.
Emerik Blum, naučnik, industrijalac i bivši gradonačelnik Sarajeva, ostavio je trajan pečat u Bosni i Hercegovini, ali i cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Kao osnivač i prvi direktor Energoinvesta, Blum je transformisao mali biro u jednu od najuspješnijih kompanija u zemlji, vodeći Bosnu i Hercegovinu ka prosperitetu.
Osim što je bio izuzetan inženjer i poslovni lider, Blum je bio i nosilac francuske titule „Vitez Legije časti”.
Žbanić: Voljela bih da film pogleda što više mladih
„Film je završen i voljela bih da ga što više ljudi pogleda, a posebno mladih ljudi zato što mislim da, iako govori o prošlosti, životu Emerika Bluma, njegovih saradnika, Energoinvestu i drugačijem sistemu, on je najviše usmjeren na to da vidimo kako osmisliti budućnosti, referirajući se na Bluma”, kazala je redateljica Jasmila Žbanić.
Blum je rođen 1911. godine u Sarajevu, školovanje je nastavio u Češkoj, gde je diplomirao elektrotehniku na Tehničkom fakultetu u Pragu, a zatim se vratio u rodni grad. Nedugo nakon povratka, 1941. godine, uhapšen je i poslat u logor Jasenovac, gde je kao inženjer održavao električnu centralu. Iz logora je uspio da pobjegne 1944. godine. U jednoj kraćoj sceni filma, prikazan je i arhivski materijal u kojem se Blum prisjeća Jasenovca.
Ulaganje u istraživanje i ljude
Film je koristio arhivsku građu i izjave ljudi koji su u doba procvata Energoinvesta radili tu, i imali direktan kontakt s Emerikom Blumom. Od inženjera, osoba koje su radile na tenderima, do vozača i potomaka, pokazano je kako je Blum bio čovjek kojem se moglo prići i koji je želio da ljudima koje zapošljava bude dobro. Bio je gradonačelnik Sarajeva u periodu 1981-1983.
Film se referisao i na „zlatno doba”, period kada su u Sarajevu održane Zimske olimpijske igre, događaj u kojem je Emerik Blum imao važnu organizatorsku ulogu da pripremi grad za tako velik događaj.
Radnici Energoinvesta su išli na specijalizacije i kurseve u Francusku i SAD, a u jednom trenutku, Energoinvest je stipendirao oko 2400 osoba.
Energoinvest je gradio delekovode, ali i drugu tehnologiju širom svijeta, dobijao tendere čak i u SAD. U jednom periodu, kompanija je proizvodila i separatore za nuklearne centrale.
Blum je imao viziju i investiranja, posebno u mlade, te je od kredita za Energoinvest usmjerio dio sredstava za opremanje Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.
Energoinvest je kompanija koja je osamdesetih razvila svoj sistem komuniciranja putem emaila. Osim toga, kao vizionar, Blum se upustio i u reformisanje kompanije te je doveo američku kompaniju McKinsey da napravi plan reorganizacije Energoinvesta.
Briga o radnicima
Kroz historiju Energoinvesta, Sarajeva, obnove Jugoslavije i Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata, ispričana je i priča o modelu radničkog samoupravljanja kao modela.
Međutim, zbog svojih ideja, Blum je bio i na meti komunističkog establišmenta pošto se činio isuviše liberalnim, pa čak i orijentisanim na kapitalizam. Časopis Newsweek ga je zbog toga nazvao „crvenim kapitalistom”.
Koproducent filma, Richard Bondi, koji radi za Google, iznio je nakon projekcije svoja razmišljanja vezana za uspjeh Emerika Bluma kao menadžera i naučnika:
„Briga o radnicima mi se učinila sličnom onome što se dešavalo u Googleu. Osnivači Googla su inženjerima, svojim zaposlenicima dali nevjerovatnu autonomiju, kulturu u kojoj imate osjećaj da vrijedite puno više od onoga što piše na platnom spisku. Tvrdili su da je to prvi put u ovom univerzumu da se pojavljuje jedna takva kompanija. To je zato što nisu znali za Emerika Bluma”.
Film „Blum: Gospodari svoje budućnosti” treba ostati upamćen ne samo kao svjedočanstvo i analiza historije BiH i Jugoslavije te spomenik Emeriku Blumu, nego i kao upečatljivo djelo komuniciranja nauke i tehnologije.