Odavanje počasti i očevima, barem jednom godišnje

father

Ideja za Father’s Day rodila se prije nešto više od stotinu godina, potekla od izvjesne Sonore Smart Dodd, iz savezne države Washington. Bila je jedno od šestero djece koje je odgojio otac-udovac i smatrala je da jedan dan u godini treba posvetiti i očevima, čime bi se priznala i njihova važna uloga. Njezino je neumorno lobiranje bilo uspješno i savezna je država Washington bila prva koja je slavila Father’s Day, 19. lipnja 1910. godine.

Godine 1966., predsjednik Lyndon Johnson odredio je treću nedjelju lipnja danom nacionalnog iskazivanja počasti i zahvale očevima, a 1972. godine predsjednik Richard Nixon ga je potvrdio, potpisivanjem zakona. Prije njih, dvojica drugih predsjednika – Woodrow Wilson i Calvin Coolidge – aktivno su zagovarala i podržavala javno priznavanje doprinosa očeva u životima njihove djece.

U početku, prema pisanju jednog povjesničara, muškarci su na cijelu stvar gledali s prezirom, “rugali se sentimentalnim nastojanjima pripitomljavanja njihove muškosti cvijećem i čestitkama i poklonima – kravatama, šeširima, soknama, lulama i duhanom, golf palicama - za koji je novac ionako najčešće dolazio iz njihovih vlastitih džepova.” S početkom Drugog svjetskog rata, trgovci su se pobrinuli da Father’s Day postane način iskazivanja počasti američkim vojnicima i način podržavanja ratnih nastojanja. Do kraja rata, iako još nije bio savezni praznik, Father’s Day je već bio nacionalna institucija.

Prema zadnjem popisu stanovništva, iz 2010. godine, u Sjedinjenim Državama ima preko 70 milijuna očeva; kod kuće danas ostaje, i za djecu brine, 176 tisuća očeva. Prema procjenama ekonomista, Amerikanci godišnje potroše više od milijardu dolara za kupovinu darova očevima na Father’s Day. A i tri riječi bi već bile dovoljne: Volim te, tata.