Ono što je manje sigurno je da li će ovo biti jednokratna razmjena vatre ili će pokrenuti seriju međusobnih napada koji bi mogli cijeli Bliski istok uvući u sukob.
„Moglo bi ići u bilo kojem pravcu”, rekao je Shaan Shaikh, saradnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS). „U svakoj razmjeni vatre, akteri - Iran i Izrael - imaju opcije za eskalaciju ili deeskalaciju. Ne postoji unaprijed određen put koji moraju izabrati.”
James Jeffrey, bivši američki ambasador u Turskoj i Iraku, rekao je da su vojni kapaciteti Irana ograničeniji od izraelskih.
„Na kraju krajeva, vojna snaga može biti odlučujuća”, rekao je Jeffrey, koji je služio kao specijalni izaslanik za angažman u Siriji.
U saopćenju objavljenom u utorak, iranski Korpus garde islamske revolucije rekao je da je napad pokrenut kao odmazda za ubistva tri ključne ličnosti: lidera Hezbollaha Hassana Nasralaha, političkog lidera Hamasa Ismaila Haniyeha i iranskog komandanta.
Uključujući skoro 200 balističkih projektila, ovo je bio drugi i najveći direktan napad Irana na Izrael sa vlastite teritorije. Iran je u aprilu ispalio više od 300 projektila i dronova na Izrael kao odgovor na izraelski napad na iransku diplomatsku bazu u Siriji.
Ali za razliku od svog odmjerenog odgovora u aprilu, očekuje se da će Izrael odgovoriti snažnije ovaj put. U video izjavi, izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da su iranski lideri napravili „veliku grešku” i upozorio da će „platiti za to”.
Zašto sada?
Prije posljednjeg napada, mekani odgovor Irana na niz izraelskih napada na iranske zvaničnike i zastupnike u posljednjih nekoliko mjeseci izazvao je sumnju u spremnost Teherana da se suprotstavi snažnijem protivniku.
Iranci slave na ulicama Teherana raketni napad na Izrael.
Možda je to tako, ali iranski zvaničnici nisu mogli sjediti i gledati jednog od svojih ključnih saveznika, Hezbollah, kako ga Izrael obezglavljuje, rekao je Shaikh.
„Bilo im je potrebno da uzvrate kako bi zaštitili libanski Hezbollah, ali i da pokažu svojim drugim 'proxy' grupama i saveznicima širom regiona da će braniti svoje interese”, rekao je Shaikh u intervjuu za Glas Amerike.
Iranski napad uslijedio je poslije izraelskog kopnenog upada u južni Liban u ponedjeljak, nakon sedmica zračnih napada u kojima je ubijeno više od 1.000 ljudi u Libanu i likvidirano vodstvo Hezbollaha.
Nakon iranskog napada u aprilu, Bidenova administracija je navodno uvjerila Izrael da odgovori umjereno. Ostaje neizvjesno da li će sličan diplomatski napor biti i sada pokrenut ili je poželjan.
Čini se da su ulozi ovog puta veći. Predsjednik Joe Biden rekao je da je uputio američku vojsku da pomogne Izraelu da obori iranske projektile, dodajući: „Nemojte se zavaravati: Sjedinjene Države u potpunosti podržavaju Izrael”.
Sada je pitanje koliko će svaka strana testirati granicu tolerancije druge strane.
Shaikh, analitičar CSIS-a, upozorio je da što duže traje sukob, to će se svaka strana suočiti sa više političkog pritiska da se „angažira s više vatrene moći, a to je zabrinjavajuće”.
Joshua Landis, direktor Centra za bliskoistočne studije na Univerzitetu Oklahoma, rekao je da napad daje Netanyahuu „priliku da Iranu zada zaista veliki udarac”.
„Da li će ga Sjedinjene Države obuzdati ili ne, jednostavno ne znamo”, rekao je Landis u intervjuu za Glas Amerike.