Većina stručnjaka se slaže s tim da pandemija nije sasvim gotova, te da, iako je sve manje evidentiranih slučajeva, u idućem periodu ipak možemo očekivati nove skokove slučajeva, nove klastere. Nepredvidiva je i sezonalnost SARS-CoV-2 virusa, odnosno, naučnici još uvijek sa sigurnošću ne znaju reći da će ovo postati infekcija koja će se ponovo javljati s dolaskom jeseni. Na Južnoj hemisferi je trenutno period jesen-zima i vidimo da broj slučajeva raste u Brazilu. To bi bila indikacija da će virus možda kružiti Zemljom s Južne na Sjevernu hemisferu.
Nakon što je Vlada FBiH na prijedlog Federalnog štaba civilne zaštite donijela Odluku o proglašenju prestanka stanja nesreće uzrokovanog pojavom COVID-19 u FBiH, Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva donio je Naredbu koja se primjenjuje od 31.05.2020. Narodna skupština Republike Srpske usvojila je također Odluku o ukidanju vanrednog stanja u Republici Srpskoj. S obzirom na prestanak vanrednog stanja, odnosno stanja nesreće, treba razumjeti kako se ponašati kako bismo umanjili rizik od eskalacije novih slučajeva COVID-19.
Ono što građane zaista najviše zanima jeste to kako se trebamo ponašati u post-pandemijskom svijetu. Kada je i kako sigurno da izađemo iz kuće i šta trebamo ili ne trebamo raditi?
Kada nosimo maske i da li i dalje moramo držati distancu jedni prema drugima?
A health worker measures the temperature of a woman outside a hospital in Sarajevo, May 26, 2020
Jedna od stavki u Naredbi Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva glasi: „Obvezno je nošenje zaštitnih maski u zatvorenom javnom prostoru, kao i u otvorenom javnom prostoru, ukoliko na otvorenom prostoru nije moguće održavati fizičku distancu od 2 metra između osoba.“
Prema riječima dr. Gorana Čerkeza, pomoćnika ministra u Federalnom ministarstvu zdravstva, to u praksi znači da na otvorenom prostoru, kakvi su parkovi, ulice, trgovi i slično, građani ne moraju striktno nositi masku, ukoliko nema mnogo ljudi i moguće je držati preporučenu distancu u krugu od 2m. „Međutim, ukoliko je gužva, naročito na prostorima gdje se građani zadržavaju, poput autobuskih i tramvajskih stajališta, na semaforima, potrebno je nositi masku“, kaže Čerkez i dodaje kako je u zatvorenim prostorima, radnjama, tržnim centrima i dalje obavezno nošenje maski.
„U ovom trenutku se zanemaruje obaveza poslodavaca i vlasnika objekata da su oni odgovorni za poštivanje mjera nošenja maski“, dodaje Čerkez. To znači da su vlasnici i uposlenici ugostiteljskih objekata, radnji, tržnih centara dužni od građana zahtijevati da nose maske, ali i održavati preporučenu distancu. Gumene rukavice ne moramo nositi, ali je obaveza vlasnika radnji da obezbijede na ulazu dezinfekciona sredstva.
Zašto još uvijek maske?
Kako se virus SARS-CoV-2 prenosi kapljično, odnosno, infektivne čestice se rasprše u zraku, te na ovaj načun virusne čestice mogu putovati nekoliko metara, upravo su mjere nošenja maski i držanja fizičkog odstojanja od drugih jako dobre prakse. Govor, a naročito kašljanje i kihanje su radnje koje doprinijeti da se virus širi veoma brzo, naročito pri kijanju, jer se usljed propulzije zraka iz pluća kapljice mogu izbactiti i do nekoliko metara. Stoga je jako poželjno da se držimo mjere fizičke distance, od minimalno 2m.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako kapljice, jednom kada ih osoba izbaci kašljanjem ili kihanjem, mogu putovati oko 2m prije nego što padnu na tlo pod utjecajem gravitacije. Neke studije, međutim, pokazuju kako kapljice mogu putovati i dalje, čak oko 6m prije nego što padnu.
Nisu sve maske iste
Treba napomenuti i da nisu sve maske jednako dobre: neke su certificirane, a neke ne. U medicinske prozivode za zaštitu prema ovoj klasifikaciji spadaju isključimo medicinske, „hirurške“ maske i filtrirajuće maske, kakve koristimo u razdobljima smoga. Samo ove maske su testirane i posjeduje certifikate prema odgovarajućim standardima. Hirurške maske pružaju zaštitu drugih od respiratornih kapljica osobe koja nosi masku, dok filtrirajuće maske oznaka FFP2/FFP3 te N95/ N99 i N100 pružaju zaštitu i osobi koja ih nosi.
Obične, platnene maske, premda su perive, ne posjeduju nikakav certifikat i ne pružaju ovakvu zaštitu, tek mogu usporiti kretanje resporatornih kapljica te su psihološki podsjetnik da ne dodirujemo lice. Platnene maske su podsjetnik kako situacija nije normalna te trebamo biti oprezniji. Platnene maske, iako mogu izgledati zanimljivo i lijepo, propuštaju veliku količinu kapljica i aerosola i prema studiji iz 2015. znatno su manje efikasne od hirurških maski.
I u periodu pandemije i sada, nažalost možemo vidjeti građane koji nepravilno nose masku. Maskom je potrebno prekriti i nos i usta. Masku ne nosimo samo da zaštitimo sebe, nego i da druge zaštitimo od nas jer se trebamo ponašati kao da smo svi nosioci virusa koji ne pokazuju simptome. Prijateljstvo s nekim nas ne čini imunim na infekciju i ne trebamo razmišljati da nas ne može zaraziti neko s kim se znamo.
U studiji objavljenoj u NEJM utvrđeno je da je oko polovine pacijenata koji su bili na kućnoj njezi bilo asimptomatsko ili da su bili infektivni u fazi prije ispoljavanja simptoma. Prilikom epidemije COVID-19, ali i u periodu stagnacije broja slučajeva potrebno je pretpostaviti kako smo svi aspimtomatski nosioci i nositi maske. To znači da trebamo nositi masku čak i kada mislimo da smo zdravi i nemamo respiratornih problema.
„Novo normalno“
SK Wyverns players wearing face masks watch the game from the dugout during the opening game against Hanwha Eagles for South Korea's new baseball season at Munhak Baseball Stadium in Incheon on May 5, 2020.
Kako je inkubacioni period za COVID-19 procijenjen na oko 14 dana, bilo bi potrebno da u nekoj zemlji prođe toliki period bez novih slučajeva kako bismo mogli smatrati da je epidemija pri kraju. Same mjere vanredne situacije bi se trebale ublažavati postepeno nakon dostizanja platoa epidemije, kada se bilježi smanjenje novih slučajeva, a broj aktivnih i oporavljenih slučajeva izjednači. Mjere bi se trebale ublažavati na svakih 15 dana, ali ponekad, zbog pritiska javnosti, to je teško izvodivo.
Potrebno će biti manje izlagati osobe starije od 65 godina i hronične bolesnike potencijalno rizičnim situacijama, koje uključuju boravak u zatvorenim prostorijama gdje se može stvoriti gužva. Također, još neko vrijeme nećemo moći uživati u zabavama, punim tribinama, utakmicama, velikim koncertima, čak ni onim na otvorenom, a odlasci u kino, pozorište i manje koncerte će se morati odvijati kontrolisano, tako da postoji razmak između osoba na susjednim sjedištima.
Više pažnje ćemo morati posvećivati nekada zanemarivanim simptomima respiratornih oboleljenja, kakvi su šmrcanje, kašljanje, umor, groznica i bolovi u mišićama. Zbog toga što do PCR testiranja ne znamo da li u pitanju prehlada, gripa ili COVID-19, vjerovatno je da niti jedna osoba koja ima znake ovih bolesti neće moći biti u grupi sa drugim ljudima. Nekada su simptomi gripe bili zanemarivani i ljudi su išli na posao čak i s gripom, ali zahvaljujući COVID-19, i gripu počinjemo ozbiljnije shvatati – ne treba zaboraviti da je to virusna bolest od koje se može umrijeti, naročito ako neko spada u istu rizičnu grupu kao i za COVID-19.
Imunološki pasoši i ograničavanje kretanja građana
A flight attendant assists a passenger to fill in his travel history following the coronavirus disease (COVID-19) outbreak, on a China Eastern Airlines flight at Shenzhen Baoan International Airport in Shenzhen, Guangdong province, China May 19, 2020.
Dobra je stvar što sada preovladava mišljenje kako za prelazak granica nije potrebno imati neki dokaz o tome da ste razvili antitijela na COVID-19 ili da trenutno nemate virus, odnosno tzv. „imunološki pasoš“. Osporavati kretanje građana na osnovu toga da li imaju neku vrstu posebnih antitijela je diskriminatorno i radilo bi se o naučno neutemeljenoj mjeri. Također, zahtjev za PCR testom ne starijim od 24 sata kao dokazom da osoba koja prelazi granicu nema virus ne bi ništa puno učinilo na smanjenju importovanih slučajeva jer neko može biti negativan na testu, a ukoliko je ipak inficiran, virus se može replicirati u detektabilnog količini poslije prelaska granice.
Nošenje maski je postalo „novo normalno“, ali se da primijetiti da se ljudi, pa tako i građani BiH sve manje pridržavaju te mjere. Lagano zaboravljamo i mjere društvene tj. fizičke distance, a granice zemalja se otvaraju za promet putnika. Naravno, nemoguće je tražiti da se mjere zatvaranja čitavih područja, stvaranja karantina i samoizolacije drže mjesecima i za to nema opravdanja u trenucima kada je broj novih slučajeva u drastičnom i stalnom opadanju. Ovakve mjere imaju efekta samo u toku porasta broja slučajeva i vrhunca epidemije. Nepoželjne su jer utječu kako na demokratske tokove i susprežu osnovna ljudska prava – pravo na kretanje, ali imaju utjecaja i na mentalno zdravlje i fizičko zdravlje građana i treba ih koristiti razumno. U trenucima kada se bolest širi, ovo su opravdane mjere, ali ne trebaju preći u naviku, jer su inače tek autokratski hirovi koji nisu bazirani na nauci.
Za sada – nošenje maski u zatvorenim prostorima i održavanje fizičke distance gdje god možemo su osnovne stvari kojih se trebamo pridržavati u narednom periodu.