"Počastvovana sam ovom nominacijom", rekla je Benet za Glas Amerike kasno u petak. "Ako bude potvrđeno, biću tako ponosna što radim sa svim posvećenim novinarima u USAGM-u koji rade kritičan i težak posao širom svijeta podržavajući i demonstrirajući vrijednost slobodnih medija".
Vršiteljka dužnosti generalnog direktora USAGM-a Kelu Čao najavila je nominaciju u petak popodne u emejlu osoblju nezavisne agencije, koja nadgleda novinare iz pet novinskih mreža: Glas Amerike, Kancelarije za emitovanje na Kubi, Radija Slobodna Evropa/Radio Sloboda, Radio Slobodna Azija i Bliskoistočne emiterske mreže, kao i Fond za otvorenu tehnologiju.
"Radujemo se njenoj potvrdi u Kongresu i njenom dolasku", rekla je Čao. Predsjednik Joe Biden objavio je imenovanje Čao na poziciju privremene izvršne direktorke 20. januara 2021.
Bijela kuća nije odmah odgovorila na zahtjev Glasa Amerike za komentar.
Benet (69) je bila direktorka Glasa Amerike od marta 2016. do juna 2020. Ona se povukla nakon što je Senat potvrdio imenovanje Majkla Paka, posljednjeg stalnog izvršnog direktora USAGM, koji nadgleda Glas Amerike. On je bio izabranik predsjednika Donalda Traupa da vodi agenciju.
Pekov mandat
U svom pismu ostavke, Benet je izrazila nadu da će Pak poštovati obećanje da će poštovati uređivačku nezavisnost novinara USAGM koja je sadržana u američkom Zakonu o međunarodnoj difuzii iz 1994. godine. Takozvani zaštitni zid zabranjuje zvaničnicima američke vlade da se miješaju u nezavisno i objektivno izvještavanje, što je kamen temeljac međunarodnog rada Agencije.
"Majkl Pek se zakleo pred Kongresom da će poštovati zaštitni zid koji garantuje nezavisnost Glasa Amerike, koji zauzvrat igra najvažniju ulogu u zadivljujućem povjerenju naše publike širom svijeta u nas", napisala je tad ona.
Kada je podnijela ostavku, zajedno sa svojom zamjenicom Sendi Šugavarom, objasnila je da Pek "kao izvršni direktor koga je potvrdio Senat, ima pravo da nas zamjeni svojim vođstvom Glasa Amerike".
Pakov buran sedmomjesečni mandat uključivao je pritužbe uzbunjivača u kojima se navodi grubo loše upravljanje, obavezujući poziv Kongresa na svjedočenje i sudske naloge koji mu zabranjuju da se miješa u rad mreža i korisnika grantova koje je nadgledao. Vladina kancelarija za odgovornost je od tada preporučila Kongresu "razmotriti razjašnjavanje zaštitnog zida u zakonima i još mnogo toga".
Ako Kongres potvrdi, Benet bi naslijedila neke kontroverze iz perioda Peka u Agenciji, uključujući istragu tri nezavisna stručnjaka koji razmatraju brojne optužbe članova osoblja protiv prethodnog rukovodstva agencije.
Mandat u Glasu Amerike
U svojoj oproštajnoj poruci zaposlenima nakon što je više od četiri godine bila na čelu Glasa Amerike, Benet je istakla napredak koji je Agencija postigla u stvaranju konkurentnih digitalnih vijesti na stranim tržištima i u borbi protiv dezinformacija. Ona je primjetila detaljno izvještavanje o pričama žena i izbjeglica, kao i fokus na slobodi medija širom svijeta.
Benet je dobila priznanje za "značajan doprinos novinarstvu", nagradu Nacionalnog pres kluba Fort Estejt 2019.
Ali ona je takođe bila izložena kritikama zbog nekih odluka tokom njenog vremena pozicije direktorke VoA, uključujući prekid planiranog tročasovnog intervjua uživo sa kineskim milijarderom u egzilu Guom Venguijem 2017. Benet je uklonila ili disciplinski kaznila nekoliko zaposlenih u Mandarinskoj službi uključenih u intervju, izazivajući pravne izazove od onih koji su od tada razriješeni.
Godine 2018. godine otpustila je 15 članova Službe na hausa jeziku nakon što je utvrđeno da su primili gotovinu od nigerijskog političara.
Bivši predsjednik Trump takođe je kritikovao Benetovu zbog izvještavanja Glasa Amerike o Kini. Kao odgovor, ona je branila agenciju, rekavši da Glas Amerike "nastoji da radi objektivno izvještavanje zasnovano na činjenicama koje ne pojačava ničiju poruku".
Prije nego što je došla na Glas Amerike, Benet je bila u menadžmentu Blumberg njuza, Filadelfija inkurira, Herald-Lidera i Oregoniana. Prije toga, bila je reporterka i autorka u Vol strit žurnalu i Vašington postu.
Dobila je Pulicerovu nagradu 1997, zajedno sa svojim kolegama iz časopisa, za nacionalno izvještavanje o pandemiji AIDS-a, što je uključivalo medicinske, socijalne i poslovne aspekte bolesti.
Godine 2001. vodila je tim Oregonijana do Pulicera za javnu službu za "nepokolebljivo ispitivanje sistematskih problema u okviru Službe za imigraciju i naturalizaciju SAD, uključujući grub tretman prema stranim državljanima i druge rasprostranjene zloupotrebe, što je podstaklo različite reforme".