Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu Banja Luka za Glas Amerike ističe da je Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS izdavanjem ekološke dozvole kao i ostale dokumentacije djelovalo van zakonskih okvira. Javnim interesom smatra isključivo zaštitu Nacionalnog parka “Sutjeska”, koja ne smije biti dovedena u pitanje izgradnjom neisplative i štetne hidroelektrane od strane privatnog investitora.
Privatni investitor je firma Hydroenergy Gacko, u vlasništvu GLA holdinga iz Beča, koja prema podacima službenog registra, ima dva zaposlena radnika, a 2019. godinu završila je bez ikakvog prihoda.
Bitka za Sutjesku traje skoro 15 godina
Bitku za Sutjesku lokalno stanovništvo i aktivisti započeli su još 2006. godine, kada je firma Drina Hidro Energy iz Ugljevika dobila koncesiju za izgradnju pet malih hidroelektrana na rijekama Sutjesci i Hrčavki.
Zahvaljujući pritiscima javnosti, struke i nevladinih organizacija, 2015. godine Okružni sud u Banja Luci sa dvije presude odlučuje u korist Centra za životnu sredinu Banja Luka, te poništava Rješenja o odobravanju studija uticaja na životnu sredinu za pomenute hidroelektrane.
Nadležno ministarstvo u skladu sa presudama obustavlja postupke odobravanja ovih studija za male hidroelektrane, dok se ne usvoji Prostorni plan NP “Sutjeska”. Tadašnji prijedlog plana, koji je trebao omogućiti izgradnju hidroelektrana, u dva navrata povučen je sa dnevnog reda Narodne skupštine RS.
Slučaj dolazi i do Vrhovnog suda, jer je predstavnik investitora Drina Hydro Energy, Boro Katanić tada uputio žalbu na presude smatrajući da je sve urađeno u skladu sa zakonskim procedurama. Kako prostorni plan nikad nije prošao skupštinsku proceduru, Vrhovni sud 2019. godine odbija ovu žalbu.
Koncesione ugovore za izgradnju hidroelektrana Sutjeska 2B i Jabušnica J-1, Boro Katanić, 2017. godine, prepušta novom investitoru Hydroenergy Gacko, koji u periodu od 2019. godine kreće u realizaciju izgradnje postrojenja.
Ignorisanje struke
Predstavnici Centra za životnu sredinu kažu da je Prostorni plan iz 1986. godine istekao je još 2000. godine, a zonacija režima zaštite po stepenima tek treba da se definiše novim Prostornim planom i to u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o nacionalnim parkovima, te Zakonom o NP “Sutjeska”.
“Kako zonacija režima zaštitite još nije izvršena u skladu sa zakonskim odredbama, ministarstvo nije moglo ni razmatrati zahtjev za izdavanje dozvole“, objašnjava za Glas Amerike Nataša Crnković.
Čak i da takav plan postoji, dodaje ona, gradnja MHE planirana je na samo 170 metara od granice NP “Sutjeska”, što i dalje predstavlja prevelik rizik po prirodu ovog parka.
“Granice koje čovjek odredi, čak i kada se vodi prirodnim formacijama, kao što su rijeke ili planinski lanci, ne smiju se isključivo posmatrati, posebno kada su u pitanju granice visoko važnih prirodnih područja, poput nacionalnih parkova”, kaže aktivistica Crnković.
To u praksi znači da prostor oko nacionalnih parkova mora podrazumijevati zaštitu i služiti kao svojevrsna tampon zona. Kada je riječ o rijekama situacija je još kompleksnija.
„Planiranje hidroelektrane na rijeci Sutjesci, koja je žila kucavica čitave doline i tog šireg područja, iako van zone direktne zaštite, ne smije proći bez ozbiljne procjene uticaja takvog projekta“, objašnjava ona.
Prema njenim riječima, rijeke ne poznaju opštinske, entitetske i državne granice, pa tako ni granicu kojom je određena teritorija NP “Sutjeska”.
“Usko posmatranje ovog slučaja od strane nadležnog ministarstva pokazuje nerazumijevanje osnova zaštite prirode i integralnog pristupa rijekama, na nivou čitavog sliva ili barem čitavog toka”, objašnjava ona.
U tužbi koja se odnosi na izdavanje ekološke dozvole za MHE Sutjeska 2B, Centar za životnu sredinu svoje stavove potkrijepio je naučnom argumentacijom i mišljenjem stručnjaka različitih bioloških disciplina. Oni su od 2015. godine istraživali kanjone rijeka Sutjeska i Hrčavka u cilju da se dobiju novi podaci o stanju flore, faune i fungije ovog područja.
Istražili su stanja pojedinih grupa organizama, njihovu biologiji i ekologiju, državnu i međunarodnu zaštitu, ugroženost i osjetljivost, kao i o ono trenutno najvažnije – uticaj izgradnje planiranih hidroelektrana na njihov opstanak.
„Ignorisanje struke u ovakvim slučajevima je neozbiljno, neosnovano i jako opasno. Riječ je o ljudima koji su živote posvetili istraživanju ovih vrsta i njihovom znanju, ali i o milionima godina evolucije koji su stvarali te vrste na tako jedinstvenom mjestu kao što je Sutjeska“, kaže predsjednica Centra za životnu sredinu.
Favorizovanje ličnih interesa
Bh. rijeke godinama su na udaru investitora malih hidroelektrana koji ove projekte pravdaju zapošljavanjem lokalnog stanovništa i stvaranjem uslova za razvoj turizma.
Aktivisti, međutim, naglašavaju da ova priča nikada nije imala smisla, te da je vrlo jasno, sada već i široj javnosti, da se male hidroelektrane grade isključivo u interesu pojedinaca i nikog više.
“Hidroelektrana od oko 3 MW je smiješan ‘javni interes’. Električna energija koja se dobija je mizerna u odnosu na ono što gubimo”, ističe Nataša Crnković.
Ona dodaje da su na entitetskim nivoima pokrenute inicijative da se ograniče ili u potpunosti ukinu subvencije za male hidroelektrane, a nada se da ćemo to uskoro vidjeti u praksi.
Međutim, situacija na terenu jasno pokazuje da bi BiH, zahvaljujući pogrešnim odlukama odgovornih, mogla ozbiljno kasniti u mnogim procesima, posebno onim koji se tiču jačanja obnovljivih izvora energije.
O tome najbolje svjedoči činjenica da su BiH i Srbija jedine zemlje u regionu koje planiraju izgradnju novih termoelektrana, iako su vlade regije prije dvije sedmice potpisale Zelenu agendu za Zapadni Balkan, koja ukazuje da će se u bliskoj budućnosti prestati koristiti fosilna goriva - ugalj, nafta i gas.
“Pored hidroelektrana, sporno je konstantno oslanjanje na ugalj, što je nazadna i jako štetna opcija za ljude, zdravlje i prirodu. BiH treba da se okrene dekarbonizaciji i jačanju stvarnih obnovljivih izvora energije, kojih ima pregršt, ali ih ne koristimo dovoljno“, objašnjava naša sagovornica.
U tom smislu, naglašava, da ne bi bilo dobro da doživimo aktuelni prekopirani koruptivni sistem izgradnje malih hidroelektrana i u sistemu izgradnje solarnih i vjetroelektrana.
„Energiju trebamo dati građanima u ruke, podržati i pokretati više projekata kao što je Solarna Pecka - inicijativa da se Visitor centar Pecka u istoimenom selu, nadomak izvora Sane, energetski osamostali uz pomoć energije sunca”, kaže ona.
Primjeri poput Solarne Pecke i veće interesovanje građana za ova pitanja, prema njenim riječima, znak su da još imamo vremena da promijenimo stvari.
“Koalicija za zaštitu rijeka BiH raste, pridružuje nam se sve više građana, ribara i ekoloških organizacija. Ovi ljudi su stali u odbranu svojih rijeka i ne dopuštaju izgradnju hidroelektrana, niti bilo kakvu drugu aktivnost koja bi uništila rijeke. Bitke za mnoge rijeke su, nažalost, već izgubljene i kao svjedoci toga, gubitak Sutjeske ne možemo dozvoliti”, zaključuje Nataša Crnković.