“Mjesto ženi, ovoj ženi,” pokazala je, pri tome, na sebe Bella Abzug kad je davala tu slavnu izjavu, “u domu je, u Zastupničkom domu;” godine 1970., kad je njoj bilo 50 godina, Bella Abzug je i postala prva Židovka u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država. U Zastupničkom domu bila je tada samo jedna od dvanaest žena.
Zvali su je “Battling Bella,” jer borbi je bila sklona, uvijek na nju spremna. Zvali su je i “Mother Courage.” I “židovska mama koja se više jadala i žalila i od samog Portnoya” (aluzija na istoimeni lik romana Philipa Rotha – “Portnoy’s Complaint,” na hrvatski preveden kao “Portnoyeva boljka.”)
“Kitili” su je pridjevima “tvrdokorna, oštra, glasna, drska, arogantna, agresivna, gruba, bahata, tiranska, bezbožna, vulgarna,” što sve nisu za nju govorili ... ah, da, i “mrziteljica muškaraca.”
Bella Abzug je bila “galamdžija,” a znala je druge (žene!) ljutito i udariti u vatrenim diskusijama i ne baš prijateljskim uvjeravanjima. Mnogi su bili svjedocima, mnogi žrtvama vulkanskih erupcija Bellina temperamenta, jedne ćudi... a što drugo reći nego -“abzugijanskih” razmjera!
Bella je bila ekscentrična. Igrala je poker poput profesionalca, bila okorjela pokerašica. Nosila lude, šašave šešire koji će postati njen znak raspoznavanja. Pjevala opaku verziju pjesme Marlene Dietrich – “Falling in Love Again,” koja je feminističku kantautoricu Sandy Rapp inspirirala da napiše baladu “When Bella Sings Marlena.”
A vidjeli ste Bellu Abzug i kako igra samu sebe u filmu “Manhattan,” Woodyja Allena.
Veći dio, međutim, svog 77 godina dugog života Bella Abzug bila je pogonska sila pokreta žena, pokreta za građanska prava i mirovnog pokreta. Puni naslov biografije Belle Abzug, iz pera dviju autorica – Suzanne Braun Levine i Mary Thom, objavljene 2007. godine, govori sve: “Bella Abzug: Kako se jedna oštra ženska iz Bronxa borila protiv Jim Crow zakona [rasne diskriminacije] i Joea McCarthyja, kako je razbjesnila Jimmyja Cartera, kako se borila za prava žena i radnika... planeta.. i usput politiku tresla.” Usput, Cartera je razbjesnila jer je kritizirala ekonomsku politiku njegove administracije. Carter ju je smjenio sa čela National Advisory Committee on Women, a ona odmah osnovala političku organizaciju Women USA.
“Galamdžija,” to je Bella Savitzky Abzug bila od rođenja, 24. srpnja 1920., u siromašnoj obitelji, u Bronxu, najsjevernijoj četvrti New Yorka. Kad bi je pitali kako je i kada postala feministica, obično bi i odgovarala: “Onog dana kad sam bila rođena.” Govorila je da je svoj bunt naslijedila od oca, ruskog Židova. Emanuel Savitzky je u Ameriku pobjegao iz carske Rusije kad je počeo rusko-japanski rat, 1905. godine. Savitzky je rat mrzio. I otac i majka stalno su govorili Belli i njenoj sestri da, kad budu velike, mogu biti i raditi štogod požele. Bella je to doslovno shvatila i još kao dijete držala govore, nosila sa sobom praznu staklenku na podzemnu željeznicu i u nju skupljala novac od drugih, za stvaranje Izraela. Kad joj je otac umro, Belli je bilo tek 12 godina. Iako je tradicija u ortodoksnoj židovskoj zajednici nalagala da Kaddish može pjevati i moliti samo muško dijete za preminulog roditelja, Bella je, iako joj je to striktno bilo zabranjeno, prkosila konvencijama, odlazila u sinagogu punih 11 mjeseci, svakog dana, jer u obitelji nije bilo sina, nije imala brata.
Kad je završila koledž Hunter, nastavila je, kao jedna od prvih žena, i Židovki, studij na Pravnom fakultetu Sveučilišta Columbia. Kad je pravo htjela na Harvardu upisati odbili su je na temelju spola. Svog supruga, Martina Abzuga, srela je na autobusu za Miami, oboje su išli na koncert Yehudija Menuhina. Martin je bio njen najveći pristaša.
Kao odvjetnica, Bella je više od dva desetljeća radila, često bez plaće, zastupajući siromašne, radnike, manjine.. Često su to bili slučajevi osuđeni na neuspjeh od prvoga dana. Jednom je zastupala crnca optuženog za silovanje bjelkinje u saveznoj državi Mississippi. (On je tvrdio da se nije radilo o silovanju nego da je stvar bila konsenzualna.) Porota je vijećala čitave dvije i pol minute, crnca je, naravno, čekala smrtna kazna.
Obeshrabrena, nakon nekoliko takvih slučajeva, Bella je shvatila poruku i odlučila promijeniti svijet, željela je promijeniti svijet. Služila je tri mandata u Zastupničkom domu Kongresa i bila fokusirana uglavnom na pitanja žena i svjetskog mira. (Iako, mnogi će reći, teško je objasniti kako se u njenu borbu za mir i protiv rata i nasilja uklapalo njeno udaranje šakama drugih, u raspravama.) Kad se, 1976., kandidirala za senatora iz države New York, Bella je izgubila, protiv Daniela Patricka Moynihana. Izgubila zahvaljujući nekim vlastitim nepromišljenim izjavama. Nije uspjela ni u svojoj kandidaturi 1977. godine za gradonačelnika New Yorka; Ed Koch je pobijedio tada. Ali, Bella je svoju bitku nastavila, na konvencijama žena diljem svijeta, zahtjevajući paritet, istinsku, ekonomsku, jednakost žena s muškarcima, tražeći okončanje Vijetnamskog rata, legalizaciju pobačaja, prava homoseksualaca (iako je bila zaprepaštena kad je otkrila da su obje njene kćerke bile lezbijke). Pomogla je organizirati Štrajk žena za mir, 1961. godine, u znak prosvjeda protiv američkih i sovjetskih nuklearnih proba; promičući ravnopravnost žena i lobirajući za reforme pomogla je u osnivanju organizacije National Women’s Political Caucus, zajedno s Betty Friedan i Glorijom Steinem, vodećim feministicama... Bella je, galameći na druge, udarajući druge, bila posvuda prisutna. Njen politički idealizam nikad nije pokazivao znakove slabljenja; osamdesetih i devedesetih godina osnovala je i vodila Women’s Environmental Development Organization; njen zadnji govor, nekoliko tjedana pred smrt, 1998. godine, bio je u Ujedinjenim narodima gdje je Bella bila vrlo utjecajna u osnaživanju žena diljem svijeta.
Od samog početka karijere, Bella je imala problema raditi za drugoga i sa drugima i kad je osnovala vlastiti ured famozno je izjavila: Svi muškarci koji za mene rade znaju tipkati. Neke od drugih njenih izjava koje će se pamtiti: Vlast nikada neće promijeniti lica žena, žene će promijeniti lice vlasti... “Establishment” čine mali muskarci, vrlo ustrašeni... To da li netko može ili ne može obavljati određeni posao ne ovisi o kombinaciji kromosoma... Pobačaj ne spada u političku arenu. To je privatno pravo kao mnoga druga koja se tiču samo obitelji.
Bella je bila svjesna svih epiteta koje su joj drugi dodjeljivali, ali izrazito samosvjesna i samouvjerena osoba nije za njih marila: “Jesam li nešto od svega toga ili nisam, odlučite sami. Ali jedna stvar neka vam bude jasna – ja sam ozbiljna žena.” Na američkoj politici Bella Abzug je ostavila traga kao zaštitnica ženskih prava i odlučna antiratna aktivistica.
U drugoj polovici prošlog stoljeća, zacjelo jedna od glavnih koja je utjecala na promjenu stavova... danas gotovo izumrli soj političara.