Znanstvenici u Centru za međunarodnu energiju i ekološku politiku zadali su si pronaći odgovore na tri pitanja o odnosu hrane i uporabe energije: koliko energije postoji u hrani, koliko se hrane baca i koliko se energije nalazi u bačenoj hrani. Michael Webber iz ovog znanstvenog centra govori o otkrićima koja su ga iznenadila:
"Negdje između osam i 16 posto potrošnje energije u Americi namijenjeno je prehrani - proizvodnji hrane, njenom prijevozu, čuvanju i odlaganju. Dakle, u hranu odlazi oko 10 posto ukupne nacionalne energije. Međutim, najmanje četvrtina te hrane se baci."
Trošenje na hranu posljednjih se desetljeća u Americi relativno smanjilo. Budući da je hrana jeftina i ima je u izobilju, Amerikanci je lako bacaju. Michael Webber i njegov tim izračunali su koliko je energije bilo potrebno da bi se proizvela ta bačena hrana. Otkrili su da ona iznosi barem dva posto ukupne energije koja se u Americi proizvede. To je u konačnici jako mnogo, kaže Michael Webber, zbog ukupne količine energije koju Amerikanci troše kao nacija.
Dva posto predstavlja više energije nego što Švicarska ili Švedska potroše u godini dana, a može se usporediti s oko 350 milijuna barela nafte. Smanjiti količinu takvog prehrambenog otpada bilo bi dobro za naš planet, ali i za novčanik, kaže Michael Webber:
"To bi moglo smanjiti energetsku potrošnju u cijelom svijetu. Smanjilo bi ispuštanje toksičnih plinova, kao i ukupno globalno zagađenje. Samo moramo pronaći način na koji će to biti financijski prihvatljivo. Uštedjeli bi novce jer bi trošili manje na hranu koju ionako ne pojedemo."
Michael Webber smatra da su ove brojke dovoljne da dokažu jedno - rasipanje hrane je rasipanje energije:
"Mislim da je naš sljedeći korak priskrbiti preciznije podatke i solidniju znanstvenu analizu, kako bi dobili bolji uvid o posljedicama. Istovremeno, trebali bi razmotriti zakonske opcije za smanjenje ove vrste otpada."
Prema ovoj studiji, hrana koja se najviše baca su masti i ulja, mliječni proizvodi, žitarice, jaja, voće i povrće. Rezultati studije objavljeni su u stručnom časopisu Američke udruge kemičara, Environmental Science and Technology.