Ove vakcine su povezane s vrlo rijetkim slučajevima tromboza, ali to budi nepovjerenje u o ove vakcine i ljudi ih izbjegavaju. Sada naučnici kažu da razumiju uzrok ovih pojava.
Tim naučnika s Univerziteta Cardiff u Ujedinjenom Kraljevstvu, s Arizona State University i Klinike Mayo u SAD objavio je nalaz u Science Advances da su došli do zaključka kako ključna komponenta vakcine privlači eletrostatskim silama protein u krvi.
Ovo pokreće lančanu reakciju u koju je uključen i imunološki sistem, što može dovesti do pojave opasnih ugrušaka. Još proljetos je jedan njemački i jedan norveški tim naučnika ukazivao na mogući mehanizam trombotičkih učinaka.
Ti učinci obuhvaćaju zgrušavanje krvi u venama mozga (venski sinusi mozga) i utrobe (slezenska i portalna vena) kao i pojavu ugrušaka u arterijskom stablu, što može voditi u nastanak infarkta organa i tkiva. Stanje nazivamo sindrom tromboze sa trombocitopenijom (TTS).
Johnson&Johnson i Astrazeneca vakcine protiv COVID-19 spadaju u adenovirusne vakcine, što znači da se genetička poruka za Spike protein koronavirusa SARS-CoV-2 unesene preko adenovirusa. Spike protein je ključna imunogena komponentu vakcine (to je ona koja izaziva imunološki odgovor našeg organizma). Kod AstraZeneca, to „prevozno sredstvo“ je adenovirus koji izaziva prehlade kod čimpanzi, kod J&J to je adenovirus serotip 26, dok su kod Sputnjik V to adenovirusi serotip 5 i 26.
Ovi virusi jesu uslovno rečeno „živi“ ali im je onemogućeno umnažanje jer je gen za Spike ubačen tako da je genetičkim manipulacijama isključen E-gen adenovirusa potreban za umnažanje. Drugim riječima, ovi virusi „nosači“ iz vakcine se ne mogu umnažati u našem organizmu i izazvati neku infekciju.
„Kada se injiciraju u naše tijelo vežu se na široko tjelesno rasprostranjeni CAR (coxsackievirus and adenovirus receptor) receptor, što znači da ga izražavaju mnoga tkiva i stanice (naročito epitelne stanice), a između ostaloga i oko 80% trombocita“, objašnjava imunolog dr Zlatko Trobonjača s Medicinskog fakulteta u Rijeci.
„To izravno znači da se adenovirusi mogu vezati na naše trombocite, a reakcija koja potom uslijedi povezano je sa vrlo rijetkim stanjem koje nazivamo heparinom izazvana trombocitopenija (HIT, smanjenje broja trombocita u krvi) od kojega pate češće žene u mlađoj dobi“, dodaje Trobonjača.
Heparin je inače lijek koji se koristi u liječenju i prevenciji tromboza, no tu tvar možemo proizvoditi i kao endogeni heparin u našem tijelu. Upravo zbog toga se heparinom izazvana trombocitopenija može dogoditi i bez terapeutske primjene heparina.
„Nekoliko različitih znanstvenih radova pokazalo je da primjena adenovirusa tipa 5 (koristi se kao doza u Sputniku V), no vjerojatno i drugi tipovi adenovirusa, poput tipa 26 (koristi se u J&J i kao prva doza u Sputnik V cjepivu) ili čimpanzinog adenovirusa (ChAdOx1, AZ cjepivo)“, kaže dr. Trobonjača i dodaje kako je ta trombocitopenija rijetko takve naravi i intenziteta da bi mogla dovesti do pojave patoloških krvarenja.
Nova studija pokazuje da se sva tri adenovirusa korištena kao vektori u vakcinama protiv COVID-19 (uključujući i Sputnjik V vakcinu) vežu na trombocitni faktor 4 (TF4, eng. platelet factor 4/PF4), protein koji je uključen u patogenezu HIT-a i uuključen je u proces zgrušavanje krvi.
Naučnici su odredili strukturu virusnog vektora i demonstrirali mehanizam elektrostatičke interakcije s PF4, što je potvrđeno i eksperimentalno.
„Ovi podaci potvrđuju da je TF4 sposoban tvoriti stabilne komplekse s klinički relevantnim adenovirusima, što je važan korak u razotkrivanju mehanizama koji su u osnovi TTS-a“, navode autori u studiji.
„Ovaj rad pokazuje da se TF-4 može vezati na čimpanzin ChAdOx1, kao i, doduše nešto slabije, na humane adenoviruse tipa 5 i 26 koji se koriste u AZ, J&J i Sputnik cjepivima, a reakcija je posredovana elektrostatskim silama, odnosno elektronegativnošću kapside adenovirusa i elektropozitivnošću TF-4“, zaključuje dr. Trobonjača.
Sadržaj vakcine se ubrizgava u mišić, ali ponekad dospije i u krv, gdje može privući protein TF4. Tada, u rijetkim slučajevima, imunološki sistem taj protein zamijeni sa virusom i otpusti antitijela koja ga napadaju, što je okidač za pojavu krvnog ugruška.
„Adenovirus ima veoma negativnu površinu, a PF4 jako pozitivnu, tako da se dobro podudaraju“, objasnio je za BBC Alan Parker, istraživač sa Univerziteta u Cardiffu, jedan od autora studije.
„Sada znamo šta je okidač, ali mnogo se toga treba podudarati (za nastanak ugruška)“, dodao je, što objašnjava zbog čega je pojava ugrušaka jako rijetka.
U Ujedinjenom Kraljevstvu je dato oko 50 miliona doza AstraZeneca vakcine, a širom svijeta su dati milioni doza ove, kao i Johnson&Johnson vakcine i Sputnjik V.
„U primjeni J&J cjepiva imamo 0,09 slučajeva na 100 000 cjepljenja (6 slučajeva na 7 milijuna cijepljenih), a u primjeni AZ oko 0,5 slučajeva na 100 000 (169 na 34 milijuna cijepljenih). Trenutni izračuni pokazuju da neinficirani i necjepljeni pojedinac ima oko 45 000 puta veću šansu pokupiti virus i umrijeti od njega nego dobiti vensku trombozu ako se cijepi J&J cjepivom“, dodaje dr. Zlatko Trobonjača.
Iako su tromboze zapravo 20-40x češće usljed same infekcije COVID-19, ljudi imaju veliko nepovjerenje i izbjegavaju vakcine bazirane na adenovirusnim vektorima, posebno nakon slučaja smrti djevojke u Sloveniji, vakcinisane s J&J vakcinom. Zato se sve više nude mRNA vakcine poput Pfizer i Moderna, onima ispod 40 godina jer su tromboze nešto češće kod ove dobne skupine.
„Sve u svemu, kada poznajemo poremećaj i znamo kako ga liječiti, lakše ćemo prihvatiti činjenicu da nam je cijepljenje jedini način osobne i kolektivne zaštite i čini daleko manju opasnost od virusa Covida-19“, naglašava za kraj dr. Zlatko Trobonjača.