Međutim, novinarka, koja je radila za nezavisnu novinsku agenciju Pajhwok, sada se nalazi u nepoznatom gradu u Pakistanu, nakon što je jedna medijska organizacija preselila nju i njenog supruga, koji takođe radi u medijima.
Iako je napustila Afganistan, Karimi je rekla da se i dalje plaši za svoj život.
"Mogle bi postojati neke prijetnje opasne po moj život, pa ne mogu ulaziti u detalje", rekla je tokom video poziva za Glas Amerike.
Nakon što su 15. avgusta proglasili pobjedu u glavnom gradu Kabulu, talibani su rekli da će dozvoliti medijima i ženama da rade.
Međutim, novinari, kao što je Karimi, koja je gledala kako je njenim koleginicama zabranjen rad i čula da nedostaje otprilike 200 novinara, ne vide razlog da vjeruju njihovim obećanjima.
Talibani su naredili novinarkama u državnim medijskim kućama da ne dolaze na posao, a neki drugi emiteri uklonili su žene iz emisija.
"Ne brinu ni o kome. Kako bi brinuli o sigurnosti novinara?", kaže ona.
Karimi dodaje da se novinari očigledno moraju suočiti s prijetnjama kako bi osjetili potrebu da napuste svoje domove i posao.
"Novinari nisu sigurni, a što je još važnije novinarkama nije dozvoljeno da rade u medijima", rekla je. "To su faktori koji su prisilili novinare da napuste svoju zemlju. Inače, niko ne voli da traži utočište u drugoj zemlji."
Manje od 100 novinarki i dalje radi u Kabulu od pada grada, pokazalo je istraživanje agencije Reporteri bez granica (RSF).
POGLEDAJTE JOŠ: Novinarke: Talibani nam brane da radimo za državne medije
To je značajan pad u odnosu na 2020. godinu kada je Afganistan imao 108 privatnih medijskih kuća koje su zapošljavale 4.940 članova osoblja. Od toga, 700 su bile žene, prema podacima organizacije za prećenje medija i Centra za zaštitu afganistanskih novinarki.
"Novinarke moraju imati mogućnost da nastave raditi bez uznemiravanja što je prije moguće, jer je to njihovo najosnovnije pravo, i to je od suštinskog značaja za njihovu egzistenciju, a takođe i zato što bi njihovo odsustvo iz medijskog okruženja imalo za posljedicu utišavanje svih afganistanskih žene", rekao je u saopštenju Christophe Deloire, generalni sekretar RSF-a.
"Komplikovana operacija"
Napori za evakuaciju novinara koji su u opasnosti u Afganistanu bili su teški i komplicirani prije nego što su se američke i NATO snage povukle ove sedmice.
"U periodu dok smo pružali hitnu pomoć, pokušaj pružanja podrške novinarima, koji su u neposrednoj opasnosti od gubitka života, bila je zasigurno najveća, najkompliciranija i najteža operacija s kojom smo se ikada susreli", rekla je Nadine Hoffman, zamjenica direktora Međunarodne ženske medijske fondacije (IWMF).
Njena organizacija jedna je od nekoliko medijskih grupa koje pomažu u provjeri i masovnom preseljenju stotina novinara.
POGLEDAJTE JOŠ: Novinari u Afganistanu strahuju za život, a ne mogu da pobjegnu
Preko međunarodne zajednice za slobodu medija primljeno je na hiljade zahtjeva novinara koji žele napustiti zemlju, rekla je Hoffman za Glas Amerike.
"Naš fokus je zaista bio prije svega na tome da ih dovedemo na sigurno, bez obzira da li to podrazumijeva evakuaciju ili sigurne kuće", rekla je i istakla kako za mnoge novinare koji nemaju sjedište u Kabulu bijeg u drugu zemlju nije opcija.
Američka agencija za globalne medije i dalje radi na evakuaciji više od 100 zaposlenih i onih koji rade pod ugovorom, uključujući i novinare Glasa Amerike.
Vršiteljica dužnosti direktora Glasa Amerike, Yolanda Lopez objavila je u četvrtak saopštenje u kojem se kaže da agencija čini sve što može kako bi pomogla onima koji žele otići.
"Radili smo danonoćno, slijedili sve dostupne mogućnosti, samo da bismo naišli na bezbroj prepreka i blokada", napisala je. "Ovi muškarci i žene dio su naše porodice Glasa Amerike, i ove prepreke nas neće odvratiti."
Čak i oni koji uspiju doći do nekog privida sigurnosti ne osjećaju se slobodno ili opušteno.
"Preseljeni smo u Pakistan, ali nemamo mira", rekla je Karimi. "Nismo u dobrom psihološkom stanju. Još uvijek smo jako zabrinuti."
Talibani imaju mreže podrške u dijelovima Pakistana, a više izvora je ranije govorilo Glasu Amerike da je grupa održavala prikupljanje sredstava u nekim pakistanskim regijama.
POGLEDAJTE JOŠ: Dnevnik novinarke: Dan kad je pao Kabul
Dok novinari traže utočište, kriju se ili se suočavaju s prijetnjama u Afganistanu, mnogi strahuju od predstojećeg zamračenja u područjima gdje je vladavina Talibana oštrija.
"Ako novinari napuste Afganistan, onda niko ne zna što se događa unutra", rekla je Hoffman. "Ali ako ne odu, možda neće biti ostavljeni živi da zaista podnesu izvještaj."
Posljednjih sedmica novinari su izvijestili da su ih tukli na ulici ili da su talibanski borci pretraživali njihove domove i prijetili njihovoj rodbini. Najmanje jedan od slučaja je onaj u kojem su talibani ubili člana porodice novinara njemačkog emitera Deutsche Welle-a.
Dva novinara su, takođe, bila među više od 100 poginulih na aerodromu u Kabulu tokom bombaškog samoubilačkog napada 26. avgusta. Obojica su pokušavali da pobjegnu iz zemlje. Regionalni ogranak Islamske države, IS-Khorasan, preuzeo je odgovornost za napad.
Karimi je, takođe, ispričala priče o svojim kolegama koji su bili pretresani i maltretirani, a talibanske snage su od vrata do vrata tražile članove porodice.
"Ako novinar nema psihološku i fizičku sigurnost, nikada neće moći pravilno obavljati svoj posao informisanja ljudi", rekla je ona.