Na nasem planetu nema puno takvih mjesta. Seminole Indijanci dali su mu dobro ime – Pa-hay-okee – travnate vode. Na engleskom, ravno, mocvarno podrucje, koje se proteze ogromnim dijelom juzne Floride, znamo kao – Everglades. Veci dio tog jedinstvenog rezervata cini preko 300 km duga rijeka koja polako i lijeno prodire ka moru kroz nepregledno prostranstvo trava. Za razliku od drugih rijeka svijeta, ta je, na mjestima, i do 80, 90 km siroka i samo 10-15 centimetara duboka. Voda, koja sa sjevera, preko divovskog jezera Okeechobee, dolazi iz bazena rijeke Kissimmee, spusta se na jug, povrsinom floridskog poluotoka, postupno, da postupnije ne moze – samo oko 4 metra tijekom cijelog svog toka, do sirokog usca u vodama Meksickog zaljeva.
Da je oceve-utemeljitelje, kako je to netko rekao, njihova dalekovidnost inspirirala da zastite i prirodna bogatstva, kad su sastavljali Ustav Sjedinjenih Drzava, sjevernu bi granicu Floride konopom ogradili i cijelu drzavu nacionalnim parkom proglasili. Srecom, neki su se kasniji celnici umijesali i od pluga i buldozera spasili sto su spasiti mogli. G. 1947, zahvaljujuci nekim drustvima za zastitu prirode i predsjedniku Harryju Trumanu, ustanovljen je Nacionalni park Everglades - jedini suptropski rezervat sjevernoamerickog kontinenta, velicine 524,686 hektara, podrucje vece od savezne drzave Delaware. Ali, to je samo sedmina cijelog Evergladesa.
Za razliku od drugih nacionalnih parkova, poput, recimo, Grand Canyona ili Yellowstonea, Everglades ne nudi velicanstvene prizore visokih planina, dubokih kanjona. Ljepote Evergladesa suptilnije su, za njih treba vremena, i nije im se moguce diviti iz auta. Svaki centimetar prostora vrvi od zivota.
Naizgled, sve se cini kao jedna beskrajna travnata prerija, more sasa i trave koje se pruza u svim smjerovima. Iz tog mora, na mjestima, skupina visokih taksodija – mocvarnih sekvoja, ili sumarci mangrova. Ako je bjelogorica, onda se i otocic krije ispod njihovih krosanja, zovu ga hammock – mreza za spavanje, na takvome su nekad i zivjele obitelji Seminole i Miccosukee Indijanaca, mreza je bila odlicna zastita od aligatora i drugih stanovnika mocvara. Krajolik mnoge, na prvi pogled, razocarava. Ali, iza te jednolicne fasade krije se fascinantna mjesavina najneobicnijih biljnih i zivotinjskih zajednica svijeta, neke vodene, neke zemaljske, neke s tropskim vrstama, koje pripadaju Karipskim otocima, druge s onima koje pripadaju umjerenim zonama. Podrucje Evergladesa laboratorij je u kojemu pokuse vrsi Majka Priroda.
Koncentracija trava, gusta vegetacija mangrova, suptropska dzungla, labirint vodenih kanala, plitkih uvala i zaljeva, mnostvo povisenih, suhih humaka, i onih Deset tisuca otoka - Ten Thousand Islands, dolje vec, gdje se mocvarne vode prazne u vode Meksickog zaljeva, i slatkovodne mijesaju sa slanima, sve su to vitalni dijelovi slozene slike Evergladesa. Kao prirodno mrijestiliste, za rakove u Meksickom zaljevu, ali i za ribu u Atlantiku, do kojeg vode Evergladesa dolaze podzemnim putevima, kroz poroznu podlogu od vapnenca, to je podrucje od neprocjenjivog znacaja. No, njegova vrijednost nadmasuje multimilijunsku industriju.
Gotovo 300 vrsta ptica identificirano je na podrucju Evergladesa, sesto razlicitih vrsta riba, cak 45 vrsta biljaka kojih nigdje drugdje u svijetu nema, nebrojeno sisavaca, medju njima i neki neobicni kao sto je ogromna, ali plaha i dobrocudna morska krava. Normalno zivi u slanim vodama, ali za zimskih mjeseci, povlaci se iz Atlantika i Meksickog zaljeva u toplije vode Evergladesa.
Aligator je apsolutni vladar podrucja, nigdje nije vise doma nego u ovim mocvarama. Zasticena je vrsta, iako postoji sezona lova, odredjena po sistemu lota, kako bi se provodila kontrola. Rep aligatora velika je poslastica u juznoj Floridi, meso je ukusno i mekano, kao piletina, i sadrzi vrlo malo kolesterola. Everglades je i jedino mjesto u svijetu gdje, aligator, aligator misssissippiensis, i americki krokodil – crocodylus acutus, egzistiraju jedno do drugoga.
Nekih sest milijuna godina trebalo je za formiranje Evergladesa. Za manje od stotinu, podrucje je dovedeno gotovo na sam rub izumiranja. Neki strucnjaci vjeruju da taj krhki ekosustav moze biti nepovratno izgubljen vec za par desetljeca; stovise, Nacionalni park Evergladesa - proglasen Mocvarnim podrucjem od svjetskog znacaja, Medjunarodnim rezervatom biosfere i prirodnim spomenikom na listi svjetske bastine, smatraju najugrozenijim od svih parkova u Sjedinjenim Drzavama.
Najveca mu opasnost prijeti, naravno, od covjeka. U podrucje je stigao prije otprilike 2.000 godina, s prvim Indijancima, ali oni su znali kako zivjeti u skladu s prirodom Evergladesa. Bijeli je covjek podigao nasipe, oduzeo od Evergladesa oko 30% zemlje za poljoprivredu i urbanizaciju, pridonio ozbiljnom zagadjenju zraka i tla, a da bi sebi osigurao vodu - nastavlja narusavati distribuciju, kolicinu i kakvocu voda u cijelom podrucju Evergladesa.
A Everglades su kao jedna tapiserija u kojoj svaka nit, za prezivljavanje, ovisi o drugima. Neprestana borba, za hranu i vodu, ionako vlada unutar njegovog zivotinjskog svijeta. Americki se Indijanac stoljecima borio da bi tu prezivio, a potom i da bi zadrzao ono sto je tako dugo bilo njegovo; danas, vodi se jedna potpuno drugacija borba – da bi se uopce odrzalo i sacuvalo jedinstveno, nezaboravno lijepo podrucje “travnatih voda”…