Rat u Iraku uzrokovao je napetosti između Sjedinjenih Država i europskih saveznika, no također je utjecao na niz globalnih geopolitičkih događaja. O povijesnim dimenzijama ovog rata – više u prilogu Zlatice Hoke.
Američka odluka da se Irak napadne i bez odobrenja Ujedinjenih naroda i podrške mnogih zapadnoeuropskih saveznika znatno je utjecala na transatlantske odnose. Ronald Steel, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Južne Kalifornije kaže da je rat u Iraku predstavljao i veliku prekretnicu u američkoj vanjskoj politici: "Ušli smo u novo povijesno razdoblje. Hladni rat je trajao od 1947 pa do 1991, dakle do propasti komunizma i Sovjetskog saveza. Mislim da su sljedećih deset godina – od 1991. do 2001. - Sjedinjene Države pokušavale pronaći novu ulogu i redefinirati svoje nacionalne interese."
Nakon završetka hladnog rata, Sjedinjene Države postale su vodeća svjetska ekonomska i vojna sila, te su se počele ponašati kao organizator novog globalnog sustava – kaže profesor Steel. Američka vanjska politika sve se više počela oslanjati na samodostatnost i globalnu vojnu dominaciju. U tim prilikama, kaže profesor Steel, više se nisu cijenila tradicionalna dugoročna savezništva….
David Calleo, direktor Odsjeka za europske studije na Sveučilištu Johns Hopkins, vjeruje da američki unilateralizam neće potrajati, jer Washingtonu trebaju saveznici. Tijekom proteklih deset godina, Sjedinjene Države su akumulirale velike inozemne dugove, koji se, kako se čini, neće uskoro smanjiti, s obzirom da i domaći proračunski deficit raste.
"I danas nam, kao i ranije, trebaju veliki strani zajmovi. Međutim, strani kapital sve nam manje dolazi u obliku ulaganja u naše gospodarstvo, a sve više iz prodaje kratkoročnih vladinih obveznica centralnim bankama Kine i Japana. Stoga Sjedinjene Države mogle postati još jedan povijesni primjer velesile, čija je prevelika moć porazila samu sebe" - objašnjava David Calleo.
Promatrači ističu da je kraj hladnog rata izazvao razne promjene diljem svijeta. No, Kendall Myers, analitičar iz Ureda za istraživanja i obavještajne aktivnosti pri američkom Državnom tajništvu, kaže da su te tranzicije dijelom započele još u vrijeme hladnog rata, te da ih je rat u Iraku samo pospješio.
Lanxin Xiang, kineski stručnjak trenutno na specijalizaciji u Kongresnoj knjižnici, ne slaže se s takvom ocjenom. Kako kaže, rat u Iraku duboko je utjecao na mnoge aspekte globalnog poretka, uključujući i kinesku vanjsku politiku. Prema riječima profesora Xianga, Kina je donedavno vodila izolacionističku vanjsku politiku, ali je, zahvaljujući ratu u Iraku, počela misliti globalno. Peking je, kaže naš sugovornik, otkrio da članstvo u raznim međunarodnim i regionalnim organizacijama može pomoći u smanjivanju američkog pritiska. Zato je počeo graditi bolje veze kako s Moskvom, tako i s Washingtonom, a razmatra i mogućnost partnerstva s Europom.
"Kina nije supersila, ali je svakako više od velike sile. Slavni sovjetsko-rusko-kineski trokut davao je Kinezima iluziju da su jači nego što su to doista bili. No, zbog rata u Iraku, Kina je počela ponovno otkrivati euroazijski kontinent kao potencijalni okvir za svoje strateške interese" - tvrdi ovaj kineski stručnjak.
Profesor Xiang dodaje da je Kina također shvatila da ne treba otvoreno stajati ni na čiju stranu, te da ne treba stvarati niti dobre prijatelje, niti žestoke neprijatelje.
Arthur Waldon, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Pennsylvanije, smatra da je američko koncentriranje na Irak dalo Kini i nekim drugim zemljama više prostora za promicanje vlastitih ciljeva i interesa: "Mislim da poneke frakcije u Kini, posebno gotovo svi generali, doživljavaju aktualni trenutak kao trenutak američke slabosti u kojem je, na primjer, moguće vršiti pritisak na administraciju da pristane na ustupke po pitanju Tajvana. Mislim da im to neće uspjeti, ali tako oni funkcioniraju."
Profesor Waldron ukazuje da Sjeverna Koreja također istupa sa sve većim provokacijama prema Japanu. Prema njegovim riječima, Washington ne čini dovoljno da bi eliminirao sjevernokorejsku prijetnju, te dodaje da bi Japan, ukoliko izgubi povjerenje u američku zaštitu, mogao svoju sigurnost preuzeti u svoje ruke. Profesor Waldron nadalje dodaje da bi Tokio, kao glavna azijska ekonomska sila, za nekoliko godina, mogao postati i vodeća vojna sila.
Govoreći o ratu u Iraku, on ocjenjuje da se nije radilo o nikakvoj povijesnoj prekretnici, no da je taj događaj ipak imao duboke geopolitičke implikacije, posebno u muslimanskom svijetu: "Mislim da je vrlo važno shvatiti da, iako se niti jedna velesila ne može proglasiti islamističkom, ipak još uvijek postoji mogućost da će islamski svijet 'proključati', zahvaljujući novom osjećaju jedinstva pred zajedničkom prijetnjom."
Američki analitičari možda se ne slažu oko toga je li rat u Iraku doista bio povijesna i geopolitička prekretnica. Ipak, većina njih vjeruje da je utjecao na zbivanja na globalnoj sceni. Prema riječima analitičara Kendalla Myersa, unatoč svojim "unipolarnim" ambicijama, Sjedinjene Države sučeljene su u realnosti s mnogo pluralističnijim i složenijim svijetom od onoga koji su poznavale ranije.